Dvije su grupe poremećaja u ponašanju, u djetinjstvu i adolescenciji:
Aktivni poremećaji u ponašanju:
- odnose se na sva društveno nepoželjna i neprihvatljiva ponašanja , ponašanja koja odstupaju od uobičajenih, očekivanih i „normalnih“.
- Za djecu koja se ovako ponašaju često se može čuti da su nemoguća, zločasta, van kontrole, itd.
Pasivni poremećaji u ponašanju:
- obuhvaćaju djecu koja su povučena , često izolirana i neprihvaćena od vršnjaka. Kako oni ne ometaju rad u školi i ne izazivaju probleme ne percipira ih se kao „problematične“ pa često izostaje intervencija i pomoć odraslih.
