Neposredno nakon otvaranja internet-stranice bilo kojeg online-portala, čovjeku zapne za oko još jedna “studija, koja dokazuje” …(nešto sasvim skandalozno, prepušteno mašti čitaoca). Npr. da tetoviranje jača imuni sistem ili da je mlijeko nezdravo, itd. Zašto? Ljudi su u međuvremenu postali imuni na normalne, istinite vijesti. Pažnju danas mogu privući još samo bizarnosti, po principu: laži me!
Kad sam prvi put naišao na članak s bombastičnim nazivom u kojem se tvrdi da je mlijeko nezdravo , požurio sam da pročitam originalnu studiju i nisam se zaprepastio kad sam otkrio da se u toj studiji mlijeko zapravo i ne spominje. U vrijeme kada su naučne studije bile dostupne samo u ograničenim naučnim krugovima, bilo je i mnogo manje opcija za manipulaciju naučnim činjenicama. Danas, u vrijeme interneta, širenje informacija i dezinformacija je dostiglo nezapamćen opseg i kvalitet, a sve to dovodi i do strašnih negativnih posljedica po zdravlje ljudi.
Ono što većina ljudi ne razumije jeste da rezultat jedne pojedinačne studije nema apsolutno nikakvo značenje za praksu. Ta dotična studija može biti falsificirana, pogrešno dizajnirana, opterećena sukobom interesa, nepravilno provedena, loše analizirana i vrlo često- nije ponovljiva. A loša skandalozna studija je kao loša skandalozna vijest: kada je jednom lansiraš u eter, ona se nikada iz njega ne vrati. Koliko smo samo puta bili svjedoci i u novinama pročitali klevetu, koja je podigla i mlado i staro, koja se prepričavala danju i noću, a zatim bila (stidljivo sa par redaka negdje u prikrajku) demantirana. Taj demantij obično ne pročita niko i kleveta nastaje da se vrti od usta do usta.
Vakcine i autizam
Ovdje se kao klasičan primjer takve studije može navesti studija britanskog hirurga Andrewa Wakefieldea, objavljena u renomiranom naučnom časopisu Lancet(1), koja je povezala MMR vakcinu s autizmom. Popularnost ove studije je neupitna. Na Retraction Watch, internet stranici koja se bavi praćenjem studija koje su povučene iz časopisa u kojima su prvobitno bile objavljene, ova studija kotira na visokom trećem mjestu po broju citata (broj citata je jedno od mjerila značaja studije).(2) Ova studija je objavljena 1998. godine a povučena tek 2010., dakle imala je dovoljno vremena da pusti korijene u svijetu istraživanja i napravi dar-mar u studijama koje su temeljile svoje hipoteze na njenim rezultatima.
Zašto je studija povučena? Prevara je dospjela do javnosti prije svega istraživačkim radom novinara Briana Deera(3), koji je detaljno ispitao sve elemente studije, posjećivao roditelje dvanestoro djece koja su bila uključena u studiju (već ovdje se vidi neozbiljnost studije- s tako malim brojem ispitanike faktički se ne može izvuči nikakav relevantan zaključak), te, osim falsificiranja naučnih rezultata, otkrio i direktan finansijski interes Wakefieldea: rezultate studije je prilagodio finansijskim interesima advokata po imenu Richard Barr, a njemu samom je kao protivusluga bila plaća za njegov posao u iznosu od 150£ po satu (180€): Krajnja “zarada” je iznosila 435.643£ plus troškovi studije.(4) Interes advokata Richarda Barra je bio u tome da je on zastupao porodice koje su tražile odštetu zbog bolesti njihove djece, navodeći ovu vakcinu kao uzrok.
Šteta se popravlja i dan-danas. Tako je npr. tek ove godine povučena studija koja je objavljena u žurnalu Lab Medicine,(5) a koja je svoju hipotezu postulirala na Wakefieldovoj studiji, a da i ne spominjemo mnoge porodice koje generalno odbijaju da vakcinišu svoju djecu i time dovode u opasnost i svoju i tuđu djecu. Ovakvo ponašanje je, nakon samo 5273 slučaja ospica u Evropi 2016. godine, taj broj povećalo na 23.927 u 2017. odnosno na preko 41.000 u prvoj polovici 2018. godine, od toga 23.000 u Ukraini. Broj mrtvih od ove bolesti je do tada (do avgusta ove godine) iznosio 37, a od toga 14 samo u Srbiji. (6)
Većina slučajeva u Engleskoj je zabilježena kod tinejdžera i mladih, čija godina rođenja se otprilike podudara s periodom širenja “skandaloznih rezultata” Wakefieldove studije.(6)
Da bi studija postala utemeljeno znanje, potrebno je: da bude potvrđena od strane velikog broja drugih sličnih studija, da ne postoje vjerodostojne studije koje oponiraju njenim rezultatima, da se u tzv. review-člancima sumiraju i analiziraju rezultati svih tih studija; tek na osnovu takvih analiza se može reči da se radi o ustanovljenoj naučnoj činjenici (što opet nije garant da će neke nove spoznaje dovesti do pobijanja tih rezultata). U jednom od narednih članaka imam namjeru obraditi upravo jedan takav, manje poznat ali izuzetno interesantan primjer.
Iz navedenog je očito koliko je potrebno biti oprezan pri čitanju vijesti o pojedinačnim studijama sa skandaloznim rezultatima. Općenito deviza bi trebala glasiti: što skandaloznije, to manje vrijedno čitanja.
