Fobija se definiše kao neprekidni strah od određenih stvari i situacija. Phobos na grčkom znači strah, bijeg. Strah koji se javlja je najčešće prekomjeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta ili situacije. Većina ljudi ima određene strahove, ali kad taj strah onesposobljava osobu da pravilno funkcioniše onda govorimo o fobiji.
Strah iščezava kada osoba izbjegava stvari i situacije koje taj strah izazivaju, a ponovo se vraća kada je osoba ponovo izložena tim situacijama. Jednostavne ili specifične fobije odnose se na prekomjerne strahove izazvane nerealnom percepcijom situacije ili objekta koji izaziva strah. Pojava npr. životinje ili čak samo razmišljanje o njoj uzrokuje trenutnu reakciju u smislu visokog stupnja anksioznosti ili do izbjegavanja date situacije.
Odrasli sa specifičnom fobijom navode da je strah pretjeran i bezrazložan ali da mu se ne mogu oduprijeti. Fiziološke promjene pri stanjima u kojima dolazi do fobija se odražavaju u vidu znojenja, drhtanja, gubitka daha, gušenja i sl.
Vrste fobija
- fobije od životinja – strah od neke životinje (zmije,pauka i sl.); ove fobije su najčešće;
- fobije od prirodnoh pojava – zemljotresi, poplave, požari i sl.;
- fobije od krvi i ozlijeda;
- situacijske fobije – strahovi od letenja, vožnje autom, vozom i sl.;
- ostale fobije – od povišenih glasova, uniformisanih osoba, od zubara (dentofobija), klaustrofobija (strah od zatvorenog prostora), akrofobija (strah od visine), botanofobija (strah od biljaka);
- cyberfobija (strah od računara), ergofobija (strah od posla), genofobija (strah od seksa), izolofoboija (strah od samoće), ksenofobija (strah od stranaca) i sl.
Socijalna fobija
je strah od socijalnih (društvenih) situacija koje bi osobu mogle dovesti u neugodnu situaciju. Osoba se boji da će ispasti glupa, neobrazovana, nesigurna … Takva osoba izbjegava izlaske i druženje, izbjegava govoriti na javnom mjestu.
Kod djece je posebno izražena socijalna fobija koja se manifestira izbjegavanjem odlaska u školu i odvajanja od roditelja.
Fobična anksioznost
je prouzrokovana tzv. stimulsom generalizacije, npr. kod osobe koja je veoma preplašena nakon automobilske nesreće, razvija se strah od zvukova sudara, a zatim strah od zvuka motora. Ponekad odnos između provocirajućeg događaja stimulsa i prvobitne anksioznosti može biti sasvim jasan kao u prethodnom slučaju. Nekada je taj odnos nejasan jer stimulus simbolizuje ranije događaje kojih osoba više nije svjesna. Npr. žena koja se boji za zečeve, zbog toga što je kao djevojčica vidjela kako njen otac ubija njenog zeca ljubimca.
Iskustva i odluke koje smo donijeli u djetinjstvu utiču na naše kasnije ponašanje. Fobične reakcije su vrlo prisutne poslije izrazito traumatičnih doživljaja. Normalno je da jedno vrijeme osobe zadržavaju naviku izbjegavanja situacija koje izazivaju strah, nakon traumatskog iskustva, npr. strah od vožnje nakon doživljene nesreće. Međutim ako potraje izbjegavanje i ako je nelogično tada strah poprima patološke karakteristike.
Mogućnosti tretmana fobija
- Razgovor u kojem pacijent može „ispuhati“ pomaže u nekim akutnim slučajevima; pacijenta je korisno upoznati sa mehanizmima fobičnog ponašanja;
- također može pomoći da se o tome uči u grupama i da se razvije diskusija;
- kod djece je najvažnije pružiti im sigurnost i što prije odreagovati na uklanjanje stimulsa koji uzrokuje strah, te naknadno kroz tzv. “play terapiju” (crtanje, igranje uloga, rad sa figuricama i sl.) raditi sa djetetom;
- jedna od korisnih bihevioralnih tehnika koje se koriste kod fobija jeste sistemska desenzitacija koja predstavlja postepeno izlaganje situaciji ili predmetu koji izaziva strah (pacijenta koji se boji preći most prvo odvedemo do mosta, sljedeći dan zavisno od njegovog stanja nastavljamo sa daljim radom). Cilj je da se osoba počevši od najlakše situacije polako sama i uz prisustvo terapeuta ili sigurne osobe osposobljava da prevaziđe strah;
- korisno je naučiti vježbe relaksacije i vježbe disanja da ih osoba može primijeniti u situacijama koje dovode do uznemirenosti;
- u nekim slučajevima je potrebno potražiti stručnu pomoć i farmakološku potporu.
Piše: Magistra psihologije Elmedina Čizmić (coach za omladinu)
