Kako se nosimo sa krizom?

Nošenje sa krizom za neke osobe ne predstavlja problem i relativno brzo otkriju dobro rješenje. Manji broj osoba se teže nosi sa krizom i imaju potrebu za stručnom podrškom. Određen broj osoba može sam sebi pomoći usmjeravajući se na kognitivne, emocionalne, tjelesne i/ili ponašajne samo-intervencije. U tom pravcu je važno imati informacije o karakteristikama krize i znati tehnike samopomoći. U ovom radu ćemo se baviti aspektima misli u vrijeme krize.

Osjećaj bespomoćnosti i gubitka kontrole

Kada govorimo o posljedicama krize važno je znati da se one razlikuju od osobe do osobe. Značajan dio lakše izlazi iz krize i bez posljedica, ili sa vrlo malim posljedicama. Određen broj osoba ima posljedice koje se lako rješavaju a jedan manji dio ima potrebu za stručnim intervencijama. Autori u tom pravcu govore o pragu ranjivosti. Kod nekih osoba je taj prag nizak, kod nekih visok, no to se može razlikovati i u odnosu na situaciju. To znači da u jednoj situaciji možemo blago reagovati a u drugoj da doživimo mnoštvo posljedica. Dobra stvar je da su krizne intervencije  danas efikasnije i dostupnije.

U prevladavanju posljedica krize neke osobe više su usmjerene ka kognitivnim (misaonim) načinima a neke emotivnim. Ovisi od strukuture ličnosti, ličnoj i porodičnoj istoriji, razvoju psihološkog imuniteta, i sl. U slučaju kognitivnih načina osoba želi da ponovo uspostavi kontrolu i da riješi problem.  Kod afektivnih načina osoba koja je u krizi traži saosjećajnost i emocionalno ventiliranje, oslobađanje emocija.

Kod krize i traume imamo pojavu osjećaja bespomoćnosti i misli povezanih sa istim.  Proizilazi iz vjerovanja ili uvjerenja da možemo išta promijeniti. Ako smo u stanju bespomoćnosti tada odustajemo od pokušavanja. U mislima dominiraju negativna razmišljanja i često sa predviđanjem katastrofičnih ishoda. Osoba može misliti kako je bilo kakvo djelovanje u toj situaciju neučinkovito. Osoba koja ima vjerovanje da može barem nešto učiniti će pokušavati. Neće odustajati. Ako jedna ideja ne dovede do efekta tražiti će narednu. Tu je važna razlika, jer misao o tome određuje da li ćemo djelovati.

Slijedeća važna stvar je da možemo misliti kako nemamo kontrolu nad onim što se dešava izvan nas i u nama samima. Osjećaj gubitka kontrole je povezan sa osjećajem bespomoćnosti. Takva osoba može imati slijedeće misli: slab sam, ne mogu uspjeti, gotovo je, ne mogu ništa napraviti, i slično.

Kakve su misli u vezi pandemije Korona virusa

Kognitivni aspekti krize izazvane pandemijom Korone imaju dva tipa (prema Quinn, 2020). Prvi tip se odnosi na misli vezane za anksioznost, bespomoćnost, paniku, strah, usamljenost, depresiju i ljutnju a neke od njih su: Ne mogu se nositi sa tim, Nemam kontrole, Ja sam bespomoćan, Brinem se da će neko od mojih da se razboli, Umrijeti ću i slično.

Drugi tip se odnosi na misli povezane sa osjećajem krivnje, neadekvatnosti ili žaljenja kao što su: Ja sam kriv jer je moja porodica/prijatelj dobio virus, Nešto sam loše napravio, Ja sam kriv što sam dobio virus, Kriv sam što nisam dobro uradio dezinfekciju, i slično.

U odnosu na tip misli koji imamo različite su i intervencije.

Sebi možemo pomoći na više načina:

• obogatiti vlastito znanje o krizi – više znanja više samopouzdanja,
• smanjiti priliv negativnih informacija, posebno sa neprovjerenih informativnih portala. Negativne informacije utječu na negativne misli. Negativne misli pojačavaju negativne emocije.
• družiti se sa osobama koje imaju pozitivnije stavove. Od takvih osoba dobiti ćemo pozitivnije informacije, podići će nam nadu u oporavak.
• aktivno tražiti rješenje za izlazak iz krize, živjeti u SADA i OVDJE. Kada imamo ovakav stav moći ćemo pristupiti nizu rješenja: baviti se nekom tjelesnom aktivnošću, okupirati se, relaksirati se itd.
• naučiti i primjeniti neke od tehnika samorelaksacije: abdominalno disanje, majndful disanje, vođene fantazije, i sl.
• negativne misli zamijeniti pozitivnijim: Ja sam slabić – Ja mogu naći rješenje za trenutnu sitauciju, Ja mogu učiniti sve što mogu učiniti u ovom trenutku.

LITERATURA:

1. Ajduković, D., Bakić, H., Ajkudović, M. (2016). Psihosocijalna podrška u kriznim situacijama velikih razmjera, Zagreb: Hrvatski Crveni križ

2. Bubić, A. (2020). Kako se nositi sa situacijom prouzrokovanom pandemijom koronavirusne bolesti (COVID-19), Jastrebarsko: Naklada Slap

3. Jarero, N.I., Amaya, C., Givaudan, M., Miranda, A. (2013). EMDR Individual Protocol for Paraprofessional Use: A Randomized Controlled Trial With Firs Responders. Journal of EMDR Practice and Research 7 (2): 55-64, DOI: 1891/1933-3196.7.2.55

4. Qunn, G (2020). Self-Care Procedure for Coronavirus. Na http://www.emdr-israel.org/wp-content/uploads/2020/04/Practioners-SCPC-April-29.-2020.pdf, pristupljeno 31.11.2020.godine

5. Shapiro F. (2001). Eye Movement Desensitization and Reprocessing. Basic Principles, Procedures and Principles, 2nd Edn. New York, NY: Guilford Press.

6. Veljković, B. (2015) Intervencije u krizi – pomoć žrtvama i pomagačima kroz psihološku integraciju traume, Godišnjak za psihologiju, 12, 14, 137-150

7. Yurtsever, A., Konuk, E., Akyüz, T., Zat, Z., Tükel, F., Çetinkaya, M., Savran, C., & Shapiro, E. (2018). An Eye Movement Desensitization and Reprocessing (EMDR) Group Intervention for Syrian Refugees With Post-traumatic Stress Symptoms: Results of a Randomized Controlled Trial. Frontiers in psychology, 9, 493. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2018.00493