Mnogi proteinski koncentrati životinjskog porijekla sadrže teške metale koji mogu biti izuzetno štetni za zdravlje. Ko želi povećati unos bjelančevina (proteina) u organizam treba obratiti dobro pažnju na kvalitet preparata koje uzima.
Sadržaj
• Višak bjelančevina i teški metali mogu opteretiti organizam i negativno uticati na zdravlje
• Teški metali su veoma teško razgradivi
• Koliko bjelančevina unosimo putem normalne ishrane
Višak bjelančevina i teški metali mogu opteretiti organizam i negativno uticati na zdravlje
U proteinskim koncentratima kao i proteinskim napicima često bivaju identificirani teški metali sa negativnim dejstvom na zdravlje, poput arsena, kadmijuma, olova i žive.
Američki časopis za konzumente „Consumer Reports“ je testirao 15 različitih proteinskih koncentrata i pri tome u svakom od ovih detektovao teške metale u nekima čak i enormno visoke količine. Zbog globalizacije tržišta su slični rezultati za očekivati također i u Evropi.
Osim toga Consumer Reports također navodi “u industrijalizovanim zemljama se već pri normalnoj ishrani unosi više proteina nego što je zdravo za ljudsko tijelo”. Znači, bez brige, u industrijalizovanim zemljama, a u njih spadaju i zemlje regije ako se uzme u obzir svjetski prosjek, prilično je nevjerovatno da neko pati od manjka unosa bjelančevina.
Ako se uz normalnu ishranu, uglavnom prezasićenu bjelančevinama, konzumiraju još i proteinski koncentrati, izvjesna je mogućnost preopterećenja organizma sa bjelančevinama a ujedno i sa teškim metalima iz proteinskih koncentrata.
Njemačko društvo za ishranu Gesellschaft für Ernährung kao i Svjetska zdravstvena organizacija preporučuju odraslima dnevno nekih 0,8 grama bjelančevina po kilogramu tjelesne težine (ukoliko se radi o normalnoj tjelesnoj težini).
Profesionalni sportisti smiju konzumirati do 1 gram bjelančevina po kilogramu tjelesne težine. Osoba sa 70 kilograma težine bi trebala biti sasvim dobro opskrbljena sa 56 grama bjelančevina dnevno.
U današnje vrijeme u ljudskom tijelu završi u prosjeku duplo veća količina bjelančevina od preporučene.
Ako se pored toga konzumiraju još i proteinski preparati preporučena doza biva mnogostruko prekoračena.
Teški metali su i teško razgradivi
Mnoge tipične bolesti „civilizovanih društava“ poput osteoporoze, reume, tumora itd. se između ostalog dovode u vezu i sa kronično prevelikim unosom bjelančevina u organizam. Iz tog razloga prekomjeran unos bjelančevina predstavlja problem koji ni u kom slučaju ne treba zanemariti.
Jedan drugi veoma raširen zdravstveni problem je trovanje teškim metalima. Teški metali dospijevaju u tkiva ljudskog organizma – čak i u mozak, srce i bubrege. Iako ljudski organizam raspolaže mehanizmima detoksifikacije, ovi mehanizmi često bivaju preopterećeni količinom kao i vrstom otrova koji u moderno vrijeme kursiraju ljudskim tijelom.
Upravo teški metali spadaju u toksične supstance koje mogu preopteretiti organizam jer se vremenom akumuliraju a veoma teško se daju razgraditi (vjerovatno samo zu pomoć organskog silicija). Oni se akumuliraju u tkivima i mogu – od jedne određene količine / doze i u zavisnosti od individualnih predispozicija, prouzrokovati različite simptome, kao što su umor, mučnine, depresije, smetnje u radu štitnjače, smetnje u radu Nebennierenfunktionsstörungen, srčane tegobe, i puno toga još.
Alternativa: preparati biljnog porijekla
Proteinski koncentrati se u većini slučajeva dobijaju iz životinjskih bjelančevina. Pošto životinje, shodno njihovoj prirodi, tokom čitavog života uzimaju teške metale kroz hranu iz prirode i akumuliraju je, logično je da će i preparati na bazi bjelančevina životinjskog porijekla sadržati veće količine teških metala nego preparati biljnog porijekla.
Biljni izvori bjelančevina poput lupine (vučike), eQuinoa (kvinoa), brokoli, mahunastog povrća, riže, sjemenki (kao npr. konoplja), te zelenog lisnatog povrća su preporučljiva, zdravija alternativa i dobar izbor iz mnogo razloga.
Lupina se može već naći i u formi koncentrata bogatog bjelančevinama (biljni proteinski koncentrat).
Prirodna ishrana i unos bjelančevina
Sve gore nevedene biljke predstavljaju visokokvalitetan i zdrav izvor za opskrbljavanje organizma bjelančevinama. Jedna šoljica kuhane Quinoe sadrži ca. 14g grama bjelančevina.
100 grama lupine sadrži ca. 40 grama bjelančevina dok jedna šoljica sirovog špinata sadrži 1 gram bjelančevina. Ako uzmemo u obzir da 64 grama bjelančevina maksimalna dnevna potreba osobe sa težinom od 80 kg, primjetit ćete da već sa manjim količinama spomenutih biljnih izvora možete zadovoljiti dnevne potrebe za bjelančevinama. Kombinovanom ishranom sa umjerenim količinama spomenutih biljnih izvora, mesnih i mliječnih proizvoda ćete bez problema podmiriti potrebne dnevne količine za bjelančevinama.
Jedan obrok sastavljen od čaše Quinoe, porcije proizvoda različitih vrsta povrća i sjemenki konoplje i kao međuobrok 1 zeleni smoothie napravljen od fino izmiksanog lisnatog zelenog povrća, nešto vode, pirea od badema i friškim ili zamrznutim voćem Vas opskrbljuje ne samo sa esencijalnim aminokiselinama (bjelančevinama) u ispravnoj količini nego i sa jednim obiljem vitalnih supstanci, vlakana, minerala i elemenata u tragovima i vitamina. O ovome jedan industrijski napravljen proteinski koncentrat može može sanjati 😊.
Obezbijediti se svježim namirnicama predstavlja jedan itekako zdraviji put od zdravstveno upitnih koncentrata i proteinskih napitaka.
Pitanja koje svako sam sebi treba postaviti pri izboru proteina bi bila:
- Šta osim bjelančevina dobijam od dotičnog koncentrata ili proteinskog napitka?
- Sadrži li taj proizvod osim bjelančevina također i neke vitalne elemente?
- Ili možda od tog proizvoda pored proteina ne dobijam ništa osim po zdravlje opasnih teških metala?
Dodatno opterećenje teškim metalima može doći i putem nekih vakcina kao i čestog konzuma ribe zbog sve izraženijih kontaminacija mora i okeana.
Neke studije na životinjama ukazuju čak i na mogućnost da se seksualno opredjeljenje, ali i plodnost kod ženskih individua može mijenjati pri opterećenju organizma teškim metalom – živom.
I na kraju, kome je bitno, treba znati da trenutno većina ovih preparata nisu halal-certificirani i da neki od njih sadrže i bjelančevine svinjskog porijekla.
Izvor: Centar zdravlja (Zentrum der Gesundheit)
