U poznatom naučnom časopisu “Lancet” objavljena je analiza 28 studija, koje su većinom i same po sebi analize (dakle radi se o “analizi analiza”, tzv. meta-analizi) o uticaju dojenja na zdravlje djeteta i majke. Mada je već od ranije poznato da dojenje nudi određene prednosti djetetu i majci, ovdje su te prednosti detaljno obrađene te su upoređene prakse dojenja u zapadnim i nerazvijenim te srednje razvijenim zemljama.
Uticaj dojenja na zdravlje djeteta i majke
Rezultati gore navedene meta-analize nam govore da djeca, koja su duže dojila, imaju značajno niži broj infektivnih oboljenja te broj smrti kao njihovih posljedica, manji broj deformacija zubala te višu inteligenciju u odnosu na djecu koja su dojila kraće vrijeme ili nisu uopće dojila. Ova nejednakost se nastavlja i u kasnijem životu. Osim toga, sve je više indicija da dojenje štiti i od gojaznosti i šećerne bolesti u odraslom dobu.
Dojenje bi moglo godišnje spriječiti (statistički gledano) smrt 823 000 djece u čitavom svijetu. Što se tiče majki, dojenje sprječava značajan broj novih slučajeva raka dojke, i može smanjiti rizik za nastanak raka jajnika i dijabetesa. Globalno gledano, 20 000 smrti majki može biti spriječeno dojenjem.
Da je “znanje krhko” pokazuje međutim i zvanični proglas Američke Akademije Pedijatara iz ne tako davne 1984. godine, u kojem se kaže da “i ako postoje neke prednosti dojenja u populaciji sa urednom higijenom, ishranom i medicinskom zaštitom, te prednosti su očito skromne”. Nešto više od 30 godina kasnije svjedoci smo brojnih studija koje dokazuju da je svojevremeno taj stav bio ozbiljna opasnost za generacije koje su odrasle u vjerovanju da dojenje i nije nešto posebno. Politike mnogih zapadnih zemalja su možda i dan danas pod uticajem ovog proglasa, I drugih proglasa koji su nastali bez dobro potkovane naučne argumentacije nego više iz tzv. Političke korektnosti ili iz finansijskih interesa.
Koliko se dojenje praktikuje u stvarnosti?
U zapadnim zemljama nivo dojenja je niži nego u nerazvijenim, pretežno zbog načina života orijentisanog prema karijeri, te zakonskim odredbama trajanja porodiljskog odsustva. Tako npr. u Švajcarskoj, Belgiji, Francuskoj ili Holandiji, porodilja smije samo između 3 i 4 mjeseca odsustvovati s radnog mjesta, s mogućnošću vraćanja na radno mjesto čak i prije istoka ovog roka, dok u SAD-u to vrijeme uopće nije regulisano i ne postoje nikakva socijalna primanja kao finansijski nadomjestak za to vrijeme (u SAD-u). Rijetke su države koje ženama nude više vremena za njegu i dojenje djeteta, poput Austrije, koja ostavlja mogućnost porodiljskog odsustva do 2 godine, sa zagarantovanim prethodnim radnim mjestom.
I mada je situacija u razvijenim zemljama nepovoljnija za dojenje djece, čak i u nerazvijenim i u zemljama u razvoju, u kojima mnoge majke nemaju posao i ostaju sa svojom djecom kod kuće, samo 37% djece se hrani isključivo majčinim mlijekom u prvih 6 mjeseci života. Ovakva situacija je dijelom i posljedica intenzivnog reklamisanja vještačkog mlijeka, tako da mnoge majke smatraju da je mlijeko u prahu koje kupuju u prodavnicama bolje i zdravije za njihovu djecu nego majčino mlijeko.
Osim toga, utvrđeno je da žene iz siromašnijih porodica duže doje djecu od bogatijih žena, ali i da bogatije, visoko-obrazovane žene tendiraju dužem dojenju. Međutim, siromašnije žene rado prelaze na komercijalne nadomjestke za majčino mlijeko ukoliko im se prihodi povećaju.
Pospješivanje dojenja nije lagan zadatak. Globalni obrt nadomjestaka za majčino mlijeko iznosi 44,8 milijarde dolara, i ovdje je interes jasan. Nasuprot tome, globalna šteta koja nastaje smanjenom inteligencijom i sklonošću raznim oboljenjima djece koja ne doje dovoljno ili nikako, je procijenjena na 302 milijarde dolara godišnje.
Autor: Dr. Dr. med. Muris Čabaravdić
