Djeluje bolje od mnogih lijekova, a bez njega nijedan lijek ne može razviti potpuno dejstvo. Svima dostupan, ništa se ne plaća, a ne treba mu ljekarski recept. Pristupan i bogatom i siromašnom i mladom i starom. Šta je to?
Radi se o placebu, jednom fenomenu kod kojeg simptomi bolesti pacijenta bivaju reducirani nakon uzimanja preparata za koji pacijent misli da je lijek, a koji u stvari ne sadrži nikakvu farmakološki aktivnu supstancu. Dakle placebo iako ne sadrži ljekovite tvari u svom sastavu ipak djeluje kao da je lijek. Jedini uslov da bi placebo djelovao je da čovjek koji ga koristi vjeruje da u njemu ima neka djelotvorna supstanca.
Možete se pitati zašto je ovo bitno? Zašto bi neko uopšte koristio preparat koji ništa djelotvorno ne sadrži i onda sebi uobražavao da se u tom preparatu nalazi nešto korisno za njega?
Razlog čuči duboko u našoj psihi koja je sposobna iz ničega napraviti nešto veliko. Koja je sposobna utjecati na ljudski organizam bez ikakvog materijalnog sredstva i podsticati procese koji su zaduženi za liječenje.
Uobičava se kazati “U zdravom tijelu zdrav duh”, međutim placebo efekat pokazuje da dejstvo postoji i u drugom smijeru “U zdravom duhu zdravo tijelo”.
Bajka ili stvarnost
Obzirom da živimo u vremenu izraženog materijalizma kada se vjeruje samo onom što se vidi, mnogi će pomisliti da se kod placebo efekta radi o drevnim narodnim pričama ili uobrazilji ali egzistencija placebo efekta je uistinu naučno dokazana a također i mjerljiva.
Studija urađena od strane grupe naučnika okupljenih oko Falk Eippert, Dipl.-Psych., M. Sc. sa univerziteta u Hamburgu jasno dokazuje postojanje i djelovanje placebo efekta. Studija je osim toga objavljena u jednom od najjačih naučnih časopisa „Science“ što dovoljno govori o njenoj ozbiljnosti.
Ovaj tim naučnika je sasvim jasno pokazao da placebo može ukloniti ili ublažiti bol. Da se ne radi o pustoj uobrazilji pokazali su i putem eksperimenata koji vizualiziraju nervnu aktivnost. Ovdje se jasno vidi da placebo putem nerava iz kičmene moždine direktno utiče na prenos signala za bol.
Na koji način dolazi do blokade prenošenja bolova kroz nerve kičmene moždine još uvijek nije sasvim jasno. Rezultat studije ukazuje na bitnost psiholoških faktora u prvim fazama prerade signala bola.
Na koji način je urađen eksperiment (pokus)
Osobama na kojima je rađen test je rečeno da će im ruke biti izložene toploti koja izaziva bol. Također im je rečeno da će im ruke biti tretirane sa 2 različite vrste krema od kojih će jedna biti anestetik (sredstvo za uspavljivanje) a druga placebo tj. neće sadržati ništa što može ublažiti bol. U stvarnosti, bez znanja pokusnih osoba, je rađeno tako da ipak nijedna od krema nije sadržala nikakvu aktivnu supstancu (supstancu koja ublažava bol) tako da su i jedna i druga krema sa medicinskog stanovišta bile totalno nekorisne u pogledu namjene za koju su korištene.
Osim toga je prilikom nanošenja bola toplotom istovremeno rađena funkcionalna magnetna resonancna tomografija kičmene moždine. Pomoću ove metode su optički bivala predstavljena nervno aktivna područja u tijelu. Dakle, nervi koji su učestvovali u prenošenju osjećaja bola su ovom metodom mogli biti vizualizirani (vidljivi).
Bolovi su popuštali i bez aktivnih supstanci
Osobe koje su učestvovale u studiji su, i pored toga što nijedna krema nije sadržala supstancu za ublaživanje bola, izjavljivali da osjećaju znatno ublaženu bol nakon nanošenja kreme za koju su vjerovali da sadrži ljekovitu aktivnu supstancu. Također su i snimci sa funkcionalnom magnetnom resonancom (fMRT-Scans) pokazali da je aktivnost nerava (živaca) u kičmenoj moždini bila znatno reducirana. To znači da nervi u tom momentu zaista nisu prosljeđivali osjećaj bola te ga ni tijelo nije osjećalo ili je bol bio znatno umanjen.
Dakle, mozak nakon uzimanja placeba utiče na ublažavanje bola bez upotrebe ikakvih aktivnih farmaceutskih preparata.
Ljudska psiha ili uvjerenje su očigledno u stanju spriječiti prenos i osjećaj bola i time ostvariti efekat sličan onom od tableta protiv bolova.
Kako je moguće da jedno „ništa“ postigne tako izražen efekat?
Uprkos ovim neospornim dokazima o dejstvu placeba naučnici još uvijek nemaju objašnjenje kako samo vjerovanje u učinkovitost jednog preparata koji ništa ne sadrži uspijeva ostvariti direktan efekat na nerve u kičmenoj moždini i time ublažiti bol.
Pretpostavlja se da tijelo već putem psihe ili „vjere“ u neku vrstu tretmana može uticati na izlučivanje prirodnih, u tijelu već prisutnih supstanci, mobilisati ih i u nastavku izazvati željeni efekat.
Očigledno je prošlo vrijeme kada su se psihička i tjelesna oboljenja posmatrala kao zasebni problemi. Nameće se pitanje koliko se na simptome ili oboljenja može uticati psihom i „vjerovanjem“ u pozitivan ishod? S druge strane je pitanje i koliko se psihom i negativnim stavovima može izazvati efekat u negativnom smjeru !?
Ova saznanja otvaraju zasigurno jedno novo poglavlje u medicini a to je “Koliko se doista na izlječenje može uticati psihom i vjerovanjem u pozitivan ishod?” S druge strane, logično je i da se psihom i negativnim stavovima može izazvati efekat u negativnom smjeru (vidi “nocebo”) !? Bilo kako bilo, dok se medicina bavi naučnim dokazivanjem uticaja raznih psihičkih stanja i uvjerenja na zdravlje, sigurno nam neće naštetiti da unesemo više pozitivnosti u svakodnevnicu.
Pisao: Mag. Dr. scient. med. Edin Ibrišimović
