Termin placebo je već poprilično raširen i prihvaćen u stanovništvu. Radi se, naime, o “lijeku” odnosno o supstanci koja nema nikakav fiziološki efekat na ljudski organizam, ali kod čovjeka je u stanju otkloniti određeni simptom bolesti ili zdravstvenu smetnju. Placebo je različito uspješan kod različitih smetnji. Kod migrene npr. placebo “pali” u čak 40 % slučajeva. Nasuprot tome, efekat utemeljen na negativnim očekivanjima, naziva se nocebo.
Dakle, kod placebo efekta se postižu pozitivni rezultati tretmanom koji u normalnom slučaju nema nikakav efekat, a nocebo efektom se zbog negativnih očekivanja kod pacijenta postiže obrnut rezultat u zdravstvenom pogledu.
Placebo – s lijepim raspoloženjem brz oporavak
Doskora je placebo bio poznat u potpunosti samo kao definicija. Njegovi mehanizmi djelovanja su bili predmet špekulacija. Međutim, u zadnjih dvadeset godina postignut je značajan napredak u njegovom razumijevanju. Tako je otkriveno da se npr. kod uzimanja placeba, kao “lijeka” protiv bolova, u krv otpuštaju endorfini (ili “vlastiti” opioidi) i povećano se luči serotonin, neurotransmiter koji je izuzetno važan za lijepo raspoloženje. Ovaj efekat nije važan samo kod placeba. Također pri uzimanju drugih lijekova efekat je mnogo snažniji ukoliko osoba zna da uzima lijek nego ukoliko nije svjesna “ljekovitosti” lijeka.(1)
Ipak, placebo djeluje prije svega u ovisnosti od tipa osobe koja ga prima: ukoliko je čovjek optimista i ima veliko očekivanje od lijeka, placebo ima više šanse da poluči dobar efekat, nego kod pesimiste.
Drugi važan momenat jeste njegovo djelovanje preko uslovnog refleksa. Npr. ukoliko lijek koji je čovjeku pomagao u jednom momentu zamijenimo sa placebom (bez znanja pacijenta), placebo će sada također imati dobru priliku da “upali”. Nije se zato čuditi djelovanju mnogih “narodnih lijekova”, raznih čajeva i trava koji često nemaju šta da ponude osim placebo efekta.
Nocebo – negativni stavovi otežavaju liječenje
Nasuprot pozitivnim očekivanjima su negativna očekivanja. Ljudi koji ne očekuju da će im lijek pomoći, takvima često ne pomaže ni lijek s poznatim mehanizmom djelovanja, a kamoli placebo. Ljudi koji očekuju da će im lijek naštetiti, često će im zaista i naštetiti. Nastupanje neželjenih efekata poput kožnog osipa i sl. je redovna pojava pri korištenju placeba. Ovakav efekat, utemeljen na negativnim očekivanjima, naziva se nocebo, a njegovi mehanizmi se razlikuju od mehanizama placeba.
S panikom-smrt
Međutim, ne treba misliti da se nocebo, kao uostalom i placebo, u potpunosti temelji na psihološkim efektima osjećanja ili neosjećanja boli. Radi se zaista i o stvarnim efektima koji čak mogu da dovedu i do smrti. U jednoj studiji, nakon što je ljudima davan placebo za koji je rečeno da izaziva povraćanje, 80 % učesnika je uistinu povratilo. U drugom eksperimentu astmatičarima je dato da udišu pare kuhinjske soli a rečeno im je da se radi o iritantnim substancama po pluća astmatičara. 47.5 % je doživjelo pogoršanje svog bolesnog stanja, a dvanaestoro je doživjelo i pravi astmatički napad.
Žene (starosne dobi 45-64) koje su vjerovale da imaju veću šansu da dobiju srčani napad, zaista su imale 3.7 puta veće izglede da umru od kardiovaskularnih problema (što je registrovano kasnije) nego one koje su bile optimističnije.(2)
Vudu-nocebo
Najekstremniji primjer noceba jeste tzv. “vudu smrt”, koju je opisao Cannon 1942. godine. Nakon osude na smrt od strane vudu svećenika, pretpostavlja se da žrtva zbog svoga vjerovanja u moć vudua i straha, oboli i na kraju zaista umre.
Jedna vrlo interesantna studija je pratila nastup neželjenih efekata pri ispitivanju lijeka finasterida protiv benigne hiperplazije (povećanja) prostate. Pacijenti su bili podijeljeni u dvije grupe: prvoj grupi su objašnjeni svi neželjeni efekti, uključujući i “erektilnu disfunkciju, smanjeni libido, probleme sa ejakulacijom, ali oni su neuobičajeni”; drugoj grupi nisu pomenuti ovi neželjeni efekti lijeka.
Nakon 6 i 12 mjeseci registrovani su svi neželjeni efekti: u grupi koja je bila informisana o ovim seksualnim neželjenim efektima ustanovljeno je da su oni nastupili u 43.6 % pacijenata; u grupi koja o njima nije bila informisana nastupili su u samo 15.3 % pacijenata.(3)
U svakodnevnoj liječničkoj praksi problem noceba postaje dilema sa vrlo teškim rješenjem. Primjera radi, zakonski je vrlo opasno (po ljekara) da pacijenti ne budu informisani o svim mogućim neželjenim efektima nekog lijeka ili terapije. S druge strane, pacijenti zbog nocebo efekta najviše gube njihovim spominjanjem. Paradoksalno je da su upravo brojne tužbe pacijenata dovele do takve zakonske regulative.
