Da li vam se ikada desilo da, dok koncentrisano potpirujete vatru za roštilj, jedna velika muha, tzv. zunzara, iza vaših leđa polaže jaja na sirove ćevape koje ste pripremili za veselo društvo? Meni jeste. Ovakvo ponašanje čovjekovog vjernog pratioca, koji čovjeka napušta samo u hladnim zimskim mjesecima u svakom slučaju nije ništa čudno. Da su ta jajašca, međutim, dezinficirana i položena u ranu na dijabetičarskom stopalu, njihovo prisustvo tamo ne samo da ne bi izazvalo očaj i plač, kao u gore navedenom primjeru, nego bi čak bilo i poželjno.
Kako rane zacijeliti larvama muhe?
Radi se o čišćenju i pospješivanju zarastanja rana uz pomoć larvi muhe. Jedan od prvih naučnih članaka zapadnog svijeta, koji opisuje upotrebu larvi muhe za pospješivanje zarastanja (prije svega problematičnih) rana, je objavljen 1931. godine (1). Danas se u skoro svim granama hirurgije ova metoda primjenjuje u svim modernim bolnicama. U ranu, čije zarastanje je problematično, kao npr. kod dijabetičara, se ubace dezinficirane larve muhe, dodaju im se dodatne substance za održavanje u životu a one “jedu” nekrotični materijal i tako iščiste ranu. Mada još između dva svjetska rata u naučnoj literaturi opisano, liječenje rana larvama muhe je još dugo ostalo u domenu alternativne medicine. Tek 1990. godine je FDA (U.S. Food & Drug Administration) prvi put dozvolila njihovu upotrebu (2). U međuvremenu se rade i studije koje ispituju (i često upućuju na) njihovo dezinfekcijsko dejstvo i pospješivanje zarastanja rana kroz lučenje hormona rasta (3).
Uloga parazita pri alergijama
Paraziti, kao uzročnici bolesti, su uglavnom poznati kao bizarna bića koja ne samo među ljudima, nego širom biljnog i životinjskog svijeta, uzrokuju oboljenja, ali često i žive neprimjetno, koristeći resurse svoga domaćina.
Najpoznatiji među njima u životu običnog čovjeka su svakako razne vrste pantljičare, trihinela, ce-ce muhe, uzročnici malarije, ehinokokoza kod ljubitelja pasa itd., ali i mijaza (razmnožavanje larvi muhe u bolesnim tkivima), koje je manje poznato.
Međutim, neki naučnici tvrde da paraziti, osim što mogu uzrokovati bolesti, mogu da ih i sprječavaju, npr. alergije, ulcerozni kolitis, Kronovu bolest.
Oko 20 % ljudi u industrijskim zemljama pati od raznih vrsta alergije, međutim u zaostalim sredinama alergije su praktički nepoznate. S obzirom da ima mnogo različitih faktora koji bi mogli uticati na ovu razliku, imunolog Neil Lynch je odlučio da svoju tezu testira u jednoj državi u kojoj ljudi s različitim životnim standardima žive jedni pored drugih: u Venecueli.
Lynch je otkrio da 43 % ljudi koji žive u dobrim stanovima i kućama, s tekućom vodom i toaletima, boluju od alergije, dok je samo 10 % njih imalo lakše infekcije stomačnim crvima. Nasuprot njima, ljudi u sirotinjskim četvrtima Venecuele su patili duplo manje od alergije, ali duplo više od infekcije crvima.
Ukoliko se međutim pogleda situacija kod indijanaca koji žive u venecuelanskim kišnim šumama, kod njih će se naći da ih 88 % nosi parazite, a niti jedan jedini ne boluje od alergije (4).
Tretiranje ulceroznog kolitisa i Kronove bolesti parazitima
Naučnici univerziteta u Iowi su otišli korak dalje pa su čak testirali terapiju stomačnim crvima. Izabrali su 7 ljudi s ulceroznim kolitisom i Kronovom bolešću (hronične i veoma teške bolesti crijeva), kojima konzervativna terapija nije pomagala, te im dali da jedu jajašca jednog stomačnog crva koji inače ne može uzrokovati bolest u ljudi, nego je u stanju da parazitira samo u nekim životinjama. U slijedećih 6 sedmica larve su se izlegle iz jajašaca a 6 od ukupno sedam ispitanika su ušla u kompletnu remisiju (zalječenje) bolesti.
Na osnovu ovih i sličnih rezultata već je posebna grana terapije dobila svoje ime: helmintska terapija (grč. helmins= vrsta crva), pomoću koje se danas ispituju (već s uspjehom) i terapije za multiplu sklerozu (MS) i s manjim uspjehom za astmu i sprue (nepodnošljivost glutena) (5).
Jednostavno objašnjenje pojave da nedostatak infekcije crvima može dovesti do bolesti jeste da na taj način izostane potrebna stimulacija imunog sistema u njegovom sazrijevanju (6), ali način njihova teraupetskog djelovanja je još uvijek nepoznato područje. Njihovo djelovanje na ćevape je međutim empirijski sasvim dovoljno istraženo.
Pisao: Dr. Dr. med. Muris Čabaravdić
