Acne vulgaris su jedno od najčešćih dermatoloških stanja, posebno među adolescentima, a pogađaju oko 10% svjetske populacije. Faktori koji doprinose razvoju akni su na prvom mjestu genetski, zatim hormonske promjene, posebno u pubertetu i trudnoći, odeđeni lijekovi, stres itd. Karakteriše ih povećana proizvodnja sebuma iz lojnih žlijezda, začepljene pore, upalni procesi, proliferacija keratinocita. Mogu biti posledica prisutne inzulinske rezistencije, hiperandrogenizma, sindroma policističnih jajnika i drugih manje poznatih stanja i bolesti. Pored fizički vidljivih promjena na koži, prisutan je i psihološki faktor koji može biti jako štetan, tim više što može akne mogu trajati godinama. Veza između ishrane i akni bila je kontroverzna, ali novija istraživanja pokazuju da ishrana može odigrati značajnu ulogu u razvoju akni.
U nastavku će biti opisano par namirnica koje najčešće mogu dovesti do pojave akni.
Prerađene žitarice i šećeri
Efekat prostih šećera na pojavu akni se objašnjava naglim povećanjem glukoze u krvi što dalje dovodi do povećanja inzulina. Visoke koncentracije inzulina u stanju natašte i/ili nakon obroka mogu pogoršati akne povećavajući proliferaciju bazalnih keratinocita. Inzulin takođe podstiče sintezu androgena, muških polnih hormona, što dovodi do visoke proizvodnje sebuma (4) dok inzulinska rezistencija povećava upalne odgovore unutar samog komedona. (5)
Jedno istraživanje je pokazalo da su ljudi koji su često konzumirali dodane šećere imali 30% veći rizik od razvoja akni, dok su oni koji su redovno jeli torte i kolače imali 20% veći rizik. (12)
S druge strane, dijete s niskim glikemijskim indeksom, koje dramatično ne povećavaju šećer u krvi ili nivo inzulina, povezane su sa manjom pojavom akni.(13)
Mlijeko i mliječni proizvodi
Poznato je da mlijeko povećava nivo inzulina, neovisno o njegovom učinku na šećer u krvi, što može pogoršati stanje akni.
U meta-analizi iz 2019. godine pronađen je pozitivan odnos između konzumiranja mlijeka, punomasnog, nemasnog i obranog, i pojave akni. Naprotiv, nije uočena značajna povezanost između konzumiranja jogurta/sira i nastanka akni. (1)
Studija iz 2020. godine je pokazala da je konzumacija mlijeka, zašećerenih napitaka te masnih proizvoda i slatkiša takođe povezana s pojavom akni kod odraslih. (2)
Adebamowo i saradnici su našli pozitivnu vezu između unosa obranog mlijeka i akni što sugeriše da obrano mlijeko sadrži hormonalne sastojke ili faktore koji utiču na endogene hormone, u dovoljnim količinama da imaju biološke učinke na potrošače.(3)
Brza hrana
Nekoliko istraživanja svjedoči u korist pozitivne veza konzumiranja ove vrste hrane i pojave akni.
Studija iz 2010. godine pokazuje da je ishrana bogata mastima povezana s 43% povećanim rizikom od razvoja akni dok redovno konzumiranje brze hrane povećava rizik za 17%.(14)
Visok unos omega-6 masnih kiselina povećava rizik za nastanak akni dok hrana bogata omega-3 masnim kiselinama (riba, maslinovo ulje, orašasti plodovi) potiskuje proizvodnju upalnih medijatora s terapijskim učinkom na akne, posebno DHA i γ-linolenska kiselina.(6)
Studija objavljena u časopisu Lipids in Health and Disease otkrila je da su ljudi koji su svakodnevno uzimali omega-3 i antioksidativne suplemente mogli smanjiti svoje akne i poboljšati svoje mentalno zdravlje. (9)
Studija na više od 500 pacijenata u dermatološkim klinikama pokazala je da su oni koji su jeli ribu barem jednom sedmično imali 32% manju vjerovatnoću da će imati umjerene do teške akne.(10)
Čokolada
Nekoliko istraživanja povezalo je konzumiranje čokolade s povećanim rizikom od razvoja akni vjerovatno zbog posljedične hiperglikemije i hiperinzulinemije a postoji mogućnost da povećava reaktivnost imunog sistema na bakterije koje uzrokuju akne.
Nađeno je da su muškarci skloni aknama, koji su konzumirali 25 grama 99% tamne čokolade dnevno imali povećan broj lezija od akni nakon samo dvije sedmice.
Protein sirutke
Najčešće ga koriste sportisti kao dodatak ishrani za povećanje mišićne mase. Bogat je izvor aminokiselina leucina i glutamina koje ubrzavaju rast i dijeljenje ćelija kože, što može pridonijeti stvaranju akni. Takođe aminokiseline povećavaju nivo inzulina u krvi što utiče na akne, kako je ranije pojašnjeno.
Dalje, potrošnja slane hrane bila je značajno veća među pacijentima s aknama u odnosu na ispitanike bez akni, pa je konzumacija slane hrane bila mogući faktor u razvoju akni.(7)
Takođe, smanjenje nivoa cinka u serumu kod pacijenata s aknama ukazuje na ulogu cinka u njihovoj patogenezi.(8)
Nutritivni izvori cinka su sjemenke bundeve, indijski orasi, govedina, kvinoja, leća, plodovi mora, kamenice i rakovi.
Upotreba probiotika je našla svoje mjesto i u tretmanu akni jer se pokazalo da isti djeluju inhibitorno na bakteriju Propionibacterium acnes koja se inače nalazi na koži, a čiji je udio povećan u ovom stanju. Kao antimikrobno sredstvo u losionima i kozmetičkim formulacijama, Lactococcus sp. mogu smanjiti upalne medijatore koje proizvode P. acnes a utvrđeno je da oralna primjena probiotika predstavlja dopunsku terapiju prema konvencionalnim načinima liječenja blagih do umjerenih akni vulgarisa.(11)
Iako su naučnici uspjela povezati određene namirnice s povećanim rizikom od razvoja akni, važno je posmatrati širu sliku i ne bazirati se na isključenje jedne namirnice.
Istraživanja o vezi ishrane i akni trenutno nisu dovoljno snažna za davanje specifičnih preporuka, ali buduća istraživanja svakako obećavaju.
U međuvremenu, svako od nas zdravlje i njegu svoje kože treba da povjeri stručnim osobama.
Ono što sami možemo raditi jeste kontrolisati stres, pravilno se hraniti i održavati higijenu kože jer time sigurno ne možemo naškoditi.
Ako uočimo problem sa kožom, uvijek možemo sami testirati uticaj pojedinih namirnica na dati problem, tako što ćemo određenu namirnicu isključiti iz ishrane 2 sedmice, pratiti simptome i nakon tog perioda ponovo uvesti namirnicu. U tom slučaju dnevnik ishrane je obavezan, a dobro će poslužiti i u slučaju da se obratite ljekaru ako sami ne uspjednete dokučiti srž problema.
Individualan pristup problemu je uvijek najbolji izbor.
Izvor: https://www.nutrikod.com/
Literatura:
- Aghasi, M. i sar. (2019). Dairy intake and acne development: A meta-analysis of observational studies. Clin Nutr. 38(3):1067-1075.
- Penso,L. i sar. (2020). Association Between Adult Acne and Dietary Behaviors: Findings From the NutriNet-Santé Prospective Cohort Study. JAMA Dermatol. 156(8):854-862.
- Adebamowo,C. i sar. (2008). Milk consumption and acne in teenaged boys. J Am Acad Dermatol. 58(5):787-93.
- Cunliffe, W. i Simpson, N.B. (1998). Disorders of the Sebaceous Glands. Blackwell Scientific Publications; Oxford, England, UK.
- Shoelson, S.E., Lee, J. i Goldfine, A.B. (2006). Inflammation and insulin resistance. Clin. Invest. 116:1793–1801.
- Conforti,C. i sar. (2021). Acne and diet: a review. Int J Dermatol.
- El Darouti. i sar. (2016). Salty and spicy food; are they involved in the pathogenesis of acne vulgaris? A case controlled study. J Cosmet Dermatol.15(2):145-9.
- Rostami Mogaddam, M. i sar. (2014). Correlation between the Severity and Type of Acne Lesions with Serum Zinc Levels in Patients with Acne Vulgaris. Biomed Res Int. 2014; 2014: 474108.
- Rubin,M., Kim, K.i Logan, A.C. (2008). Acne vulgaris, mental health and omega-3 fatty acids: a report of cases. Lipids Health Dis. 7:36.
- Di Landro i sar. (2012). Family history, body mass index, selected dietary factors, menstrual history, and risk of moderate to severe acne in adolescents and young adults. J Am Acad Dermatol. 67(6):1129-35.
- Goodarzi,A. i sar. (2020). The potential of probiotics for treating acne vulgaris: A review of literature on acne and microbiota. Dermatol Ther.33(3):e13279.
- Aksu, K. i sar. (2012). Acne: prevalence and relationship with dietary habits in Eskisehir, Turkey. J Eur Acad Dermatol Venereol. 26(12):1503-9.
- Hoon Kwon, H. i sar. (2012). Clinical and histological effect of a low glycaemic load diet in treatment of acne vulgaris in Korean patients: a randomized, controlled trial. Acta Derm Venereol.92(3):241-6.
- Wei, B. i sar. (2010). The epidemiology of adolescent acne in North East China. J Eur Acad Dermatol Venereol. 24(8):953-7.
- Zouboulis, C. (2014). Acne as a chronic systemic disease.Clin Dermatol.32(3):389-96.
