Psihologija

Mindfulness i bol

mm

Aktualizirano: 22. Jula 2020.

Piše: Mr. psihologije i viši asistent Sedin Habibović

5 min

Bol je simptom koji prati brojne ljude, bilo da se radi o kratkotrajnom ili hroničnom tipu, bilo da je dio neke druge bolesti ili da je primarna bolest. Bol mjenja osobu, njezinu svakodnevnicu kao i odnose sa drugim važnim osoba. Nekada je moguće smanjiti bol, nekada potpuno eliminisati a nekada je moguće promjeniti odnos prema boli (posebno kod hročnog tipa).  Poznat je i fenomen bola kod tzv. fantomskog uda (osobe koje su amputirale nogu ili ruku a još uvijek osjete bol u amputiranom dijelu). Osobe izložene bolu imaju smanjenu kvalitetu života, teže održavaju dobre međuljudske kontakte, teže održavaju obiteljske odnose, i sl. Psiholozi su tražili i još uvijek traže najefikasnije tehnike za olakšanje bola. Tako je u nekoliko istraživanja dokazana efikasnost EMDR-a u tretmanu bola fantomskog uda (pogledati u Sinici, 2016). Mindfulness je, također, pokazao efekte u smanjenju bola kod Multiple skleroze (više u Senders, Borgatti, Hanes i Shinto, 2018).

 

Kako Mindfulness pomaže

Programi Mindfulness traju obično osam sedmica tokom kojih se postepeno uče predviđene vježbe.  Iskustvenog je karaktera a to znači da polaznici isprobavaju najbolje načine za vlastitu dobrobit. Kroz provođenje vježbi utvrde šta najbolje radi kod njih i to će biti jezgra budućeg vlastitog vježbanja.

Cilj programa je podići nivo svjesnosti i prihvatanja. Polaznike se uči kako uspostaviti kontakt sa vlastitim tijelom, sa disanjem, sa mislima te emocijama. Kroz usvojene vježbe polaznici programa osluškuju vlastite misli i nauče kako upravljati njima. Važan dio programa je individualna promjena stavova o sebi, o svom bolu, o životu, o partnerima. Program se obično provodi u grupi ali je potpuno indvidualan. Oslobođen je bilo kakvog ideološkog ili religijskog predznaka, a polaznici neće, kao u psihoterapijskim grupama, razgovarati o intimnim stvarima. Za bilo kakvu promjenu vrijeme predstavlja važan faktor. Kako program traje dva mjeseca polaznici se uče i strpljivosti, planiranju vlastitih aktivnosti, i općenito postaju aktivniji prema sebi i svom životu (što je možda i najveći efekat programa). Kako shvataju da mogu utjecati na vlastito stanja raste im samopouzdanje i samopoštovanje. Grupa autora je meta analizom zaključila da Mindfulness intervencije imaju obečavajući karakter za kompletno mentalno zdravlje i kvalitet života u primarnoj njezi (Demarzo i sar., 2015).

Iskustva učesnika

Svakako da je efekat kojeg program Mindfulness ostavlja na polaznicima najveće blago. Stoga sam zamolio Sinišu da napiše vlastito iskustvo i jako sam zahvalan na prihvatanju tog izazova. U međuvremenu je Siniša i sam stigao do zvanja Mindfulness Teacher što dovoljno govori o vrijednosti tog programa.

Siniša Lončarević, Mindfulness Teacher

Kada sam zamoljen da opišem svoje iskustvo o mindfulnessu za ovaj članak prvo što sam pomislio je da mi niko neće povjerovati  ali sam ipak popustio:

Oko 10 godina sam bolovao od TN (Trigeminalna neuralgija) i pokušao sam sve razumne i nerazumne opcije da uklonim bol  (analgetici, opoidi, akupunktura, hidžama, prehrana, ma sve moguće i nemoguće), ali bol je ostao. Spletom okolnosti sam saznao da su postojale  “vježbe” još prije 100 godina koje pomažu i da su sada u sklopu mindfulnessa. Nažalost dugo sam mislio da kod nas nema trenera pa sam već digao ruke dok nisam saznao da se u Zenici održavaju kursevi.

Iako skeptičan odlučio sam pokušati i ispostavilo se da je to bila najbolja stvar koju sam mogao za sebe uraditi u tom trenutku. Naime, iako su “vježbe”  bile za mene tada besmislene već poslije 15-ak dana bol se značajno smanjio , a nakon 2 mjeseca bolovi neuralgije su skoro u potpunosti nestali. Tada sam mislio da je to čudo i nisam shvatao  da mi je pomoglo prihvatanje i suočavanje sa bolom. Mindfulness me naučio kako ne reagovati automatski na bol, kada se pojavi ja ga prihvatim i izbjegnem reakciju tijela grčenjem kao i negativne emocije te pokušaj bijega od bola što je do tada bilo normalno i pojačavalo kako fizičku bol tako i emocionalnu patnju. To prihvatanje mi je omogućavalo da opustim mišiće te da se opuste i krvni sudovi što je vjerujem dovelo do popuštanja pritiska na živac i smanjenje bola. Budući da sam bio prezadovoljan rezultatima odlučio sam proširiti svoju praksu i u potpunosti se riješiti bola te sam završio još 2 online kursa od kojih je jedan bio striktno za bol.  Od tog trenutka ne prođe niti jedan dan da ne odradim jednu mindfulness vježbu što mi je pomoglo da budem otvoreniji sa ljudima i smanjim stres sa kojim se svakodnevno susrećem kako privatno tako i poslovno. Nažalost par godina poslije tog iskustva dijagnostikovan mi je sistemski lupus i stavljen sam na terapiju korikosteroida i imunosupresiva te mnogo drugih lijekova što je dovelo da uticaja i na psihu. Jedna od prvih stvari koja mi je rečena je da ne smijem biti pod stresom jer to reaktivira bolest te sam istog trena pojačao svoju mindfulness praksu: svaki dan bar pola sata vježbi + jedna mindfulness šetnja te pokušavam svaki dan biti svjesniji i već nakon 6 mjeseci su mi lab nalazi bili skoro normalni te je došlo do smanjenja terapije. Tim sam izbjegao psihički pad i pijenje dodatnih lijekova kao i reaktiviranje bolesti. Još mi ostaje da nastavim sa praksom i pijem redovnu terapiju te nastavim normalan i sretan privatni i poslovni život. Na kraju bih da pomenem jednu jako bitnu stvar iz svog iskustva, a to je da se sa mindfulnessom ne počne sa knjigama nego da se prođe trening sa licenciranim trenerom uživo jer ne može niti jedna knjiga zamjeniti iskustvo i stučnost profesionalca te bi vas taj početni stepen bez vodstva mogao odvesti u krivom pravcu da ne dobijete rezultate ili da prođu godine bez rezultata.

 

Demarzo, M. M., Montero-Marin, J., Cuijpers, P., Zabaleta-del-Olmo, E., Mahtani, K. R., Vellinga, A., Vicens, C., López-del-Hoyo, Y., & García-Campayo, J. (2015). The Efficacy of Mindfulness-Based Interventions in Primary Care: A Meta-Analytic Review. Annals of family medicine13(6), 573–582. https://doi.org/10.1370/afm.1863
Sinici, E. (2016). Evaluation of EMDR therapy efficacy in treatment of phantom limb pain. Düşünen Adam: Journal of Psychiatry and Neurological Sciences, 29(4), 349–358. https://doi.org/10.5350/DAJPN2016290406
Senders, A., Borgatti, A., Hanes, D., & Shinto, L. (2018). Association Between Pain and Mindfulness in Multiple Sclerosis: A Cross-sectional Survey. International journal of MS care20(1), 28–34. https://doi.org/10.7224/1537-2073.2016-076