U ranijem tekstu o stresu smo rekli da je stres niz reakcija organizma na neki unutrašnji pritisak ili vanjski događaj. Uzročnici stresa se nazivaju stresorima. Ali zašto je za jednu osobu jedan događaj stresan, a za drugu nije? Kako da u doba krize, npr. svjetska finansijska kriza prije par godina, jedni zbog stresa kliznu u depresiju ili anksioznost, dok drugi brzo ustanu, nastave sa životom i posve dobro se adaptiraju u novoj situaciji? Zašto je jednima gubitak posla „kraj svijeta“ a drugima nije? Zašto neki penzioneri već prvog dana penzije postanu pasivni, depresivni i izoluju se, a drugi potpuno uživaju u penziji? Kako to da su nekima i pozitivni događaji stresni (naprimjer unapređenje na poslu)?
Jedan od odgovora na postavljena pitanja je: RADI SE O INDIVIDUALNOJ PROCJENI DA SU NASTALE PROMJENE IZNAD ILI ISPOD NJEGOVIH MOGUĆNOSTI. To znači da je naša unutrašanja kognitivna procjena ključ za rješenje pitanja stresa. Ili je, možda, bolje reći glavni ključ. Postoji još nekoliko pomoćnih ključeva.
Stres je vezan za individualnost
Ukoliko osoba procijeni da je finansijska kriza jedna dobra prilika za novi početak ili za novi biznis ili prilika da se konačno odseli u drugi grad ili napusti posao koji je godinama gušio onda jedan takav veliki stres može zapravo postati pozitivan stres. Pozitivan stres (eustress) se javlja kada procjenjujemo da su naše unutrašnje sposobnosti dovoljno velike da riješe zahtjeve koje su u tom trenutku pred nama. Negativan stres (distress) nastaje usljed nesklada zahtjeva i naših sposobnosti, tj. kada procjenimo da su naše sposobnosti nedovoljne da riješimo zahtjeve.
Iskustvo je važno
Osobe koje su kroz život imale dovoljno pozitivnog stresa razvijale su unutrašnje odbrambene mehanizme, sposobnosti i načine da riješe stres. Kada se pojavi veći stres one aktiviraju te mehanizme i zahvaljujući ranijem iskustvu imaju povjerenje u sebe da će naučiti i druge potrebne tehnike ukoliko im trebaju. Dakle, vremenom su se pripremili. Na neki način možemo uporediti ovaj proces sa razvojem imuniteta. Ako živimo u sredini koja je sterilna i nismo izloženi manjoj količini bakterija teško ćemo razviti imunitet. Izlaganjem bakterijama i virusima razvijamo odbrambene mehanizme koji se mogu uvijek aktivirati. Slično je i sa redukcijom stresa. Zbog toga je redukcija stresa zapravo proces. Proces upućuje na nešto što traje i da ima kontinuitet. Manjim stresorima naučimo koje su naše dobre tehnike, jer kod nekoga je dobra tehnika šetnja, kod nekoga opet pogledati film, komediju, neko voli plivati, neko jahati konja, itd.
I za kraj ćemo spomenuti još jedan tip negativnog stresa kojeg smo svjesni u programima redukcije stresa (Mindfulness), a to je kada su naše sposobnosti daleko iznad zahtjeva koji su pred nama. Takav stres imamo na radnom mjestu koje nam nije dovoljno kreativno ili kod mladih kojima je dosadno. I u ovim situacijama okolina izaziva u nama reakciju pa u potrazi za stimulacijom previše jedemo (nastojeći proizvesti dovoljno raspoloženja kroz okus hrane), previše pušimo, pijemo ili tražimo stimulanse (psihoaktivne supstance). Ovaj negativan stres (vidi ovdje više) je poprilično prisutan među mladim naraštajima koji žive u izobilju a nisu poticani na dnevne aktivnosti. Kroz brojne aktivnosti možemo prevenirati ovaj vid negativnog stresa (projektii koji podrazumijevaju izlazak i igru djece i mladih u prirodi pa sve do programa preživljavanja u prirodi se već provode u brojnim sredinama).
U procesu redukcije stresa važna je svjesnost o našim mogućnostima, o zahtjevima problema te šta nam od znanja treba da prevladamo stresore.
