Iako se za ženu koja je u drugom stanju kaže da je u blaženom stanju, promjene koje ovo stanje sa sobom nosi često su veoma uznemirujuće i nepripremljenoj trudnici ovaj značajan i inače lijep period, mogu učiniti povremeno neprijatniim.
Trudnoća jeste dar i jedno od najljepših iskustava u njenom životu, ali ona i pored toga sa sobom nosi također i negativne emocije. Realističnost po pitanju toga šta se u ovom periodu može očekivati, je prvi korak u prevenciji neželjenih stresova u trudnoći. Mučnine i promjene u dimenzijama tijela su samo dio onoga na šta buduća majka mora biti spremna. U čitavom ženinom biću dolazi do burnih promjena. Većim dijelom te su promjene uzrokovane uspostavljanjem novih odnosa među hormonima u ženinom tijelu, koje utječu na sve organe pa tako i na mozak, gdje također dolazi do lučenja brojnih tvari koje bitno određuju psihološku sastavnicu trudnoće.
Pozitivni stavovi o trudnoći su važni za majku i za dijete
Za vrijeme trudnoće, postavljaju se mnoga nova pitanja, javljaju se nova osjećanja i nove nesigurnosti. Trudnoća je period ubrzanog razvoja, promjena i izazova. To je period suočavanja sa vlastitim strahovima i očekivanjima od sebe u ulozi roditelja, kao i utvrđivanje sopstvenog stila roditeljstva.
Period prije začeća je ključno razdoblje kada supružnici trebaju intenzivno razgovarati o svojim osjećanjima, očekivanjima i stavovima koji se tiču trudnoće, poroda i roditeljstva.
Nerijetko tada, na površinu isplivaju brojni strahovi, predrasude i negativni stavovi o kojima supružnici trebaju razgovarati i pokušati ih zamijeniti pozitivnim vrednotama. Ukoliko problem nisu u mogućnosti sami riješiti mogu se obratiti stručnoj osobi da im u tome pomogne.
Koliko je to važno najbolje svjedoči rad dr. Monike Lukesch, psihologinje sa Sveučilišta Constantine u Frankfurtu. Nakon što je pratila trudnoću kod 2000 žena u svojoj studiji, zaključuje kako je majčin stav imao pojedinačno najveći uticaj na to kakvo će biti dijete.
Sve žene uključene u studiju imale su isti socio-ekonomski status, bile su podjednako inteligentne i sve su imale jednaku razinu i kvalitetu prenatalne skrbi. Jedini faktor koji ih je razlikovao bio je stav prema njihovom nerođenom djetetu, što se kasnije pokazalo da ima ključni učinak na njihovu djecu.
Djeca majki koje su prihvaćale trudnoću i željele obitelj bila su daleko fizički i emocionalno zdravija, kako na porodu tako i nakon njega, od djece majki koje su imale negativan stav.
Jedan od prvih zadataka svake trudnice jeste da prihvati svoje sopstveno novonastalo stanje kao realnost. U prvim mjesecima trudnoće, kada ona nije još vidljiva, prihvatanje trudnoće predstavlja pravi test za ženu.
Jedan od sljedećih zadataka je uspostavljanje veze sa vlastitim djetetom što se po prvi put dešava onda kada majka vidi dijete na ultrazvuku ili čuje otkucaje djetetovog srca. U ovim trenucima, trudnica postaje svjesna svoje povezanosti i relacije s djetetom.
Idući zadatak je stvaranje realistične projekcije toga, kakvo će to dijete biti i kakva će biti kao majka.
Kako trudnoća odmiče, ovi izazovi se mijenjaju, završavaju se jedni,a otpočinju novi procesi i otvaraju nova pitanja. Neki procesi i problemi sreću se kod svih trudnica, ali ipak ne treba zaboraviti da je svaka trudnoća specifična i različita od svake druge. To je proces stvaranja života koji je uvijek unikatan i neponovljiv te, samim tim, i problemi koje sa sobom nosi predstavljaju specifičnost za trudnoće. Ipak, o nekim opštim i najučestalijim promjenama može se govoriti.
Psihološke promjene u prvom tromjesečju
Moguće je da promjene u ovom periodu nisu tako očigledne kao one koje dolaze kasnije, ali to ne znači da promjene koje se tada dešavaju nisu podjednako značajne. Često se dešava da su žene u prvim nedeljama opterećene strahom od gubitka bebe. Ovi strahovi su u najvećem broju slučajeva neopravdani, ali sreću se kod skoro svake trudnice.
Brojne psihološke promjene se javljaju upravo u trenutku u kome žena shvata da je trudna. Jedna od prvih promjena je nagla promjena emotivnog stanja. Uobičajene promjene raspoloženja sada postaju drastičnije. Situacije koje inače ne izazivaju posebnu pažnju tada mogu dovesti i do suza, depresivnosti ili bijesa. Ove promjene raspoloženja razlikuju se od slučaja do slučaja i prije svega zavise od tipa ličnosti, stresa kome se osoba izlaže i emotivne podrške koja se osobi pruža u periodu trudnoće. U najvećem broju slučajeva period prvog tromjesečja za većinu trudnica predstavlja period burnih emocija, anksioznosti i nemira.
Razgovor sa prijateljem ili savjetnikom može biti od pomoći u ovom periodu, pogotovo ako ova osjećanja straha i anksioznosti počnu da ometaju svakodnevne aktivnosti. U prvom tromjesečju veoma je značajan i odmor kako bi se osoba lakše izborila sa naglim pojačanjem stresa koji doživljava. Ukoliko je stres jači, preporučuje se i uvježbavanje nekih tehnika relaksacije kao što su joga ili meditacija.
Psihološke promjene u drugom tromjesečju
Nakon stresa i jake anksioznosti prvog tromjesečja dolazi period nešto boljeg raspoloženja, ali se javljaju neki drugi problemi koji mogu da iznenade trudnicu. U periodu od četvrtog do šestog mjeseca nestaju strahovi od pobačaja kao i osjećaji fizičke mučnine i razvija se osjećaj blagostanja. Najupečatljiviji događaj u ovom periodu jeste prvi doživljaj pokretanja bebe u stomaku. Žena u ovom periodu može osjetiti pojačanu zavisnost od svog partnera i može imati jače fiziološke potrebe nego ranije. Brige se uglavnom tiču toga da li će okolina biti uz trudnicu onoliko koliko je njoj potrebno i da li će nastaviti da je podržava u ovom vremenu drastičnih promjena. Čest je slučaj da su žene u ovom periodu zabrinute za svoj odnos sa partnerom razmišljajući o tome da li su mu još uvijek seksualno privlačne. Kako se u ovom periodu često pojačava seksualna želja, trudnice će imati nešto izraženiju potrebu za partnerom. Problem može da nastane onda kada muškarac odbija seksualne odnose plašeći se za zdravlje bebe ili same žene.
Često se dešava da žena ne govori o brigama koje je muče kroz trudnoću, ali one po pravilu nalaze svoj put ispoljavanja i to najčešće kroz snove. Oni mogu biti realistična manifestacija strahova sa kojima se trudnica suočava, ali isto tako mogu dobiti i formu košmara.
Ovakvi snovi ne predstavljaju ništa neuobičajeno i ne trebaju dodatno zabrinjavati trudnicu.
Psihološke promjene u trećem tromjesečju
Posljednja tri mjeseca trudnoće karakterizira ponovno povećanje emocionalne nestabilnosti. Što se više približava trenutak porođaja povećava se zabrinutost zbog neizvjesnosti njegova ishoda i raste opšta emocionalna napetost. Razni, od djetinjstva usađivani strahovi od porođaja kao događaja koji može biti veoma opasan, vrlo bolan i ponekad s tragičnim završetkom, uzrok su izrazitog osjećaja zabrinutosti što se porođaj više približava. Mnoge, čak i emocionalno stabilne žene, trebaju u toj fazi podršku, ohrabrenje i potvrdu o pozitivnom ishodu porođaja. Prisan emocionalni odnos između zdravstvenog osoblja i trudnice, hrabrenje, sugeriranje pozitivnog ishoda i obavještavanje trudnice o svim aspektima porođaja, dovest će do smanjenja emocionalne napetosti, a time i do lakšeg i bezbolnijeg porođaja. Priprema trudnice za porođaj treba započeti puno prije porođaja, još u vrijeme kontrolnih pregleda trudnice i to individualnim ili grupnim razgovorima trudnice sa zdravstvenim osobljem, zdravstvenoodgojnim predavanjima i slično.
Neki istraživači ističu da emocionalne poteškoće tijekom trudnoće i porođaja u većini ovise o crtama ličnosti trudnice, dobi trudnice, broju prethodnih trudnoća, kulturnoj sredini u kojoj trudnica živi i nekim drugim, manje važnim činiocima. Na primjer, žene koje slobodnije izražavaju svoje emocije, ne prikrivaju ih pred drugima i ne potiskuju ih, lakše podnose trudnoću i porođaj od onih koje su sklone jakoj samokontroli svojih emocija.
Svaka žena ima bezbroj nedoumica u vezi sa trudnoćom, porođajem i materinstvom. Prirodno je da se tijekom trudnoće javljaju strahovi i zabrinutost. Trudnoća je normalno psihofizičko stanje koje ima neke specifičnosti; prati je niz različitih promjena, koje bi se uslovno mogle nazvati krizama.
Istraživanja su pokazala: što je veća razina tjeskobe u majke, to je veća vjerovatnost da će imati produljenu mučninu, pobačaj ili produljeni, bolni porod i vjerovatnije je da će njena beba biti nemirna, razdražljiva, sklona grčenju i razboljevanju.
Antropološka istraživanja u različitim kulturnim sredinama pokazuju da je stav socio-kulturne sredine prema trudnoći i porođaju jedan od važnih determinatora intenziteta boli pri porođaju i porođajnih komplikacija.
Osim opće zabrinutosti o ishodu porođaja, prije porođaja se javljaju i neki specifični strahovi i zabrinutosti koji mogu doprinijeti povećanju emocionalne napetosti. Jedan od najvećih specifičnih strahova je strah od rođenja deformiranog djeteta. Taj je strah osobito intenzivan, ukoliko postoje neke slutnje da bi dijete moglo biti deformirano (npr.slučajevi deformiteta u porodici, preboljele bolesti za vrijeme trudnoće i td.). Mnogo manju zabrinutost izazivaju nedoumice oko spola budućeg djeteta.
Da li su očevi važni?
U buri svih zbivanja oko trudnoće, kada se sva pažnja i briga poklanja majci i djetetu, lako i često se zaboravlja na očeve. Vrlo je važno da otac bude uključen u trudnoću svoje partnerice, jer je to najbolje vrijeme da se pripremi za svoju buduću ulogu oca.
Iako se njihova tijela ne mijenjaju, i budući očevi, također, prolaze kroz duboke promjene. Savladavanje strahova i pretpostavki dio je očinstva. Očevi se brinu o tome kakvi će biti u svojoj novoj ulozi, kako će se dolazak novog člana porodice odraziti na finansije, kako će se promijeniti njihov odnos sa suprugom. To nisu trivijalne stvari i o tome trebaju otvoreno razgovarati s partnericom ( Brown,Mangelsdorf I Neff,2012).
Najvažnije je da muškarci ne trebaju odustatii od svog položaja aktivnog oca uključenog u odgoj. Istraživanja pokazuju da, što se prije muškarci uključe, to će više dugotrajno biti uključeni kao roditelji.
LITERATURA:
-
Vasta, Haith, Miller(1997.) Dječja psihologija, Naknada Slap
-
Havelka (1995.) Zdravstvena psihologija, Zagreb
-
Furlan; Čovjekov psihički razvoj; Školska knjiga Zagreb
-
Hwang, Nilsson; Razvojna psihologija, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
-
“ LE GRAND MEDICAL”,EDITO SERVISE s.a. Ženeva 1977. ; Roditelji i dijete
