Psihologija

Kako razumjeti i prepoznati depresiju kod djece?

9 min

Raširenost psihičkih oboljenja kod djece je prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) 10-20% u svijetu, a depresija je jedno od vodećih među njima. Poslijedice depresije na djecu, posebno zbog djelovanja na procese sazrijevanja mogu biti veoma ozbiljne. Nepotpuna ili neadekvatna izgrađenost psihičkih struktura ih može pratiti kroz cijeli život i iskazivati se kroz razne psihičke nestabilnosti i životne probleme. Samo prepoznavanje depresivnih stanja, s obzirom na kompleksnu sliku depresije i prirodu dječjeg života, nije jednostavno pa ona često prolazi neopažena.

Zastupljenost depresije

Mentalna oboljenja su značajno zastupljena i u porastu u cijelom svijetu, kako kod odraslih, tako i kod djece. Prema svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) globalna zastupljenost psihičkih oboljenja kod djece je 10-20%, a depresija je jedno od vodećih među njima. Statistike jasno govore o ozbiljnosti problema i važnosti tematiziranja mentalnog zdravlja, posebno kada su u pitanju djeca. Prije svega, jer se temelj zdravlja postavlja u djetinjstvu. Dok roditelji veliku pažnju pridaju tjelesnom zdravlju djece, psihičko zdravlje se često zanemaruje, a mentalna oboljenja lahko previde. Iako je zastupljenost psihičkih teškoća kod djece zaista očita – kao npr. registrirana raširenost depresije u razvijenim zemljama sa 1-3% kod predškolske djece i djece u osnovnoj školi, a 7-10% kod djece od 12 do 17 godina – još uvijek se njihove psihičke teškoće ne uzimaju dovoljno ozbiljno ili se smatraju samo jednom prolaznom fazom. Samo saznanje da 50% svih psihičkih oboljenja ima svoj početak prije 14. godine, a 75% njih se izrazi do 20. godine života govori o enormnoj važnosti očuvanja i unaprijeđenja mentalnog zdravlja kod djece.

Vrste i simptomi depresije

Depresivnih poremećaja ima nekoliko, ali budući da su im temeljne odrednice iste, često se radi jednostavnosti koristi izraz depresija za bilo koji od tih poremećaja. Depresija, kako se definira prema zdravstvenim priručnicima (DSM-5 i MKB-10[1] ), je kompleksna i ozbiljna bolest koja se sa svojim opisanim simptomima pa tako i dijagnostički jednako odnosi i na odrasle i na djecu. Primarni simptomi su:

  • Generalna potištenost i razdražljivost;
  • Gubitak životnog zadovoljstva i radosti;
  • Gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti i apatija;
  • Umor i gubitak energije;
  • Psihomotorički nemir ili usporenost;
  • Promjene u obrascima spavanja i jedenja (premalo, prekomjerno, neredovno);
  • Problemi pažnje – usporeni misaoni procesi, otežana koncentracija;
  • Osjećaj bezvrijednosti i bespomoćnosti;
  • Nizak osjećaj samovrijednosti i neutemeljena ili prekomjerna samokritika;
  • Suicidalne misli ili pokušaji samoubistva.

Kako prepoznati depresiju kod djece?

Manifestacija depresije kod djece ima ponešto drugačije oblike i posebnosti, zbog čega je njeno prepoznavanje u svakodnevnici otežano. Njeno uočavanje otežavaju primarno (1) dječja dob i razvojni stadij, (2) razvojne integracije, (3) popratna mentalna oboljenja te (4) lični problemi koji prikrivaju depresiju.

(1)  Depresija se sastoji od spleta simptoma, koji se očituju na nivou emocija, misli, tijela i ponašanja. Ovo je važno naglasiti, jer upravo tu leže razlike u njenom očitovanju kod djece. Djeca prolaze konstantno kroz nove razvojne faze i njihove tjelesne, emocionalne, misaone i ponašajne stukture nisu do kraja formirane. Dječija dob i razvojni stadij ne dozvoljavaju time potpunu manifestaciju depresije, tako da se ona očituje u onim sferama koje su do tada razvijene. Što je dijete manje to su simptomi više općeniti i bazični pa će dijete iskazivati svoju psihičku poteškoću kroz npr. tjelesne bolove, promjenjene obrasce spavanja i apetita, razdraženost, traženje pažnje, regresiju (djete se ponaša mlađe nego što jeste, narodski: „ponaša se ko beba“) itd. Kako se sposobnosti nadograđuju tako se primarna simptomatika depresije prenosi na domene misli, emocije i prosuđivanja npr. dijete počinje da aktivno pokazuje svoju tugu kroz mimiku, gestiku, verbaliziranje, izražavanje misli i osjećaje nezadovoljstva, bespomoćnosti, nevoljenosti, negativnosti, teškoće itd.

(2)  Djeca imaju redovne izazove u razvoju i svakakodnevno uče i usvajaju brojne informacije o svijetu, koje moraju integrisati u svoje malo biće. Momenat integracije svega do tada usvojenog najbolje se vidi pri jednom takozvanom razvojnom skoku, gdje dijete od danas na sutra pokazuje sasvim novu sposobnost, koju prije nije iskazivalo. Roditeljima su ovi razvojni skokovi itekako poznati, jer su popraćeni značajnim promjenama u dječijem ponašanju, koje roditelje također stave pred izazove. Neke od promjena ponašanja bi bile: jaka potreba za blizinom i pažnjom (kod male djece neodvajanje od majke), promjene u apetitu i spavanju, uznemirenost, razdražljivost, promjene u raspoloženju, napadi bijesa i sl. Razvojni skokovi su česti kod male djece, ali se intenzivne razvojne tranzicije jednako tako opažaju i u kasnijoj dobi. One mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko sedmica pa i mjeseci, a pokazuju slične karakteristike ponašanja kao i one kod depresije. Što su djeca manja, to su paralele sa depresijom veće. Međutim dok depresija predstavlja jedno nezdravo psihičko stanje, ‘vanredno’ ponašanje djece pri razvojnoj integraciji se ne može okarakterisati kao bolesno ili van norme, već kao jedan sasvim adekvatan psihički odgovor na datu situaciju.

(3)  Depresija se često ne javlja izolovano, već je popraćena drugim psihičkim oboljenjima kao npr. poremećajima pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), anksioznosti, ponašanja, hranjenja ili ovisnosti. Depresivna djeca npr. često pokazuju svoju tugu kroz traženje pažnje, ljutnju, agresivnost, otpor autoritetu, što ukazuje i na klinički relevantne smetnje u ponašanju. Tuga je primarna emocija, koju možemo iskazati onako kakva jeste, a možemo je i nesvjesno prekriti drugim osjećajima, najčešće ljutnjom. Ukoliko dijete smatra, da se njegovi osjećaji ne uzimaju ozbiljno ili čak nipodaštavaju kada ih iskreno izrazi, velika je vjerovatnoća da će prikrivati svoje stvarne emocije. To je nesvjesni pokušaj da se ostane jak u svijetlu emocionalnog bola. Međutim, problematična ponašanja mogu biti jednako izraz dječje depresije, kao i zasebna klinička slika (npr. poremećaj ponašanja). Sva psihička oboljenja su ustvari iz ovih ili onih razloga jedan neodgovarajući odgovor na emocionalnu bol, koja se onda manifestira kao depresija, anksioznost, ovisnost ili mnogo štošta drugo.

(4)  Djeca koja boluju od depresije imaju i dodatni niz popratnih teškoća. Spomenuti problemi ponašanja (npr. buntovnost, traženje pažnje, agresivnost) se pokazuju ne samo u kućnom, već i u društvenom ili školskom kontekstu. Problemi kao što su napuštanje škole, bježanje sa nastave, socijalna izolacija, agresivno ili delikventno ponašanje su neki od primjera toga i oni često prikrivaju dublje psihičke probleme. Depresija je u ustvari u mnogo slučaja uzrok ovakvih ponašanja.

S obzirom na kompleksnu sliku depresije i prirode dječjeg života, jasno je zašto lahko prolazi neopažena. Djeca imaju jedan jako dinamičan, promjenjiv i nestabilan život, što čini granice zdravog i nezdravog nekada vrlo konfuznima. Iz tog razloga bi roditelji po pitanju psihičkog zdravlja trebali biti posebno upućeni na stručnjake i stručnjaci jednako tako upućeni na roditelje, kako bi zajedno upotpunili sliku i najadekvatnije pomogli djeci koja imaju bilo kakve opažene teškoće.

Depresija se može adekvatno liječiti medikamentima i psihoterapijom, a ukoliko ostane netretirana, poprima kronični tok. Poslijedice depresije na djecu, posebno zbog djelovanja na procese sazrijevanja mogu biti veoma ozbiljne. Često je slučaj da djeca zaostaju u školi, svoje propuste u gradivu ne mogu nadoknaditi, gube prijatelje a time i sposobnosti sklapanja i održavanja prijateljstava. Njihove misaone, emocionalne i socijalne vještine bivaju značajno umanjene npr. sposobnosti rješavanja konflikata i problema ili nošenje sa poteškoćama. Zbog propusta školskog gradiva i obično usporenih misaonih procesa, gube moguće šanse u poslovnom svijetu, a radi nedovoljno razvijenih ličnih i socijalnih kompetencija gube i kvalitetne ljudske veze, koje su veliki izvor psihičke potpore i unapređivanja zdravlja. Izgrađivanje zdrave ličnosti je time generalno značajno otežano. Nepotpuna ili neadekvatna  izgrađenost psihičkih struktura ih može pratiti kroz cijeli život i iskazivati se kroz razne psihičke nestabilnosti i životne probleme. Ne treba se pri tome također zaboraviti, da je najčešći uzrok smrti u adolescentnom dobu samoubistvo, što je ustvari simptom teške depresije.

Pored svega navedenog mora se istaknuti da roditelji ipak nedvojbeno imaju profilirani osjećaj za svoje dijete. Isto tako mogu procjeniti, šta je njegovo uobičajeno ili neuobičajeno ponašanje i koje je to ponašanje, koje je prevazišlo poznate i ugodne granice. Roditelji upoznati sa temama mentalnog zdravlja i glavnim odrednicama bolesti, mogu donijeti svjesniju odluku u kojem smjeru djelovati i time značajno doprinijeti očuvanju zdravlja svoga djeteta.

U nastavku slijedi lista tipičnih simptoma depresije prema dobi djeteta.

Pregled osnovnih simptoma depresije prema dječjoj dobi

1-3 godine
– Tjelesne tegobe (npr. stomačni problemi ili bolovi)
– Promjenjen apetit
– Poremećen ritam spavanja
– Povećana razdražljivost
– Izraženo plakanje i nemir
– Strah od razdvajanja od roditelja (primarno majke)
– Samostimulirajuće ponašanje (npr. sisanje šake, ljuljanje)

3-6 godina
– Smanjena mimika i gestika
– Usporena motorika
– Razdražljivost sa iznenadnim promjenama raspoloženja
– Promjenjen apetit ili poremećaj prehrane
– Poremećen ritam spavanja i umor
– Povlačenje u sebe ili agresivnost
– Smanjena tolerancija frustracije i ljutnja pri preopterećenju
– Izostanak radosti i oduševljenja
– Teškoće prilagođavanja na nove situacije (npr.odlazak u vrtić)

6-12 godina
– Komuniciranje tuge kroz mimiku i gestiku (npr. tužan izraz lica)
– Verbaliziranje tuge (npr. izražavanje osjećaja tuge, besmisla, nezadovoljstva, itd.)
– Neproporcionalna samokritika i smanjen osjećaj samovrijednost
– Tjelesne tegobe
– Promjenjen apetit ili poremećaj ishrane
– Poremećen ritam spavanja
– Umornost i nemotiviranost
– Povlačenje u sebe
– Plakanje, buntovnost, ljutnja ili agresivnost
– Brige i konstantno razmišljanje o problemima
– Problemi u školi
– Moguće suicidalne misli
– Mogući paralelni poremećaji pažnje ili anksioznosti

12-18 godina
– Komuniciranje tuge kroz mimiku i gestiku (npr. tužan izraz lica)
– Verbaliziranje tuge (npr. izražavanje osjećaja tuge, besmisla,nezadovoljstva itd.)
– Generalni negativni pogled na sebe i svijet, iskrivljena perspektiva realnosti (npr. pesimizam, katastrofiziranje, crno-bijelo razmišljanje itd.)
– Izražena samokritika, nizak osjećaj samovrijednosti
– Tjelesne tegobe
– Promjenjen apetit ili poremećaj prehrane
– Poremećen ritam spavanja
– Problemi u školi
– Problemi sa koncentracijom
– Iscrpljenost, nevoljnost
– Povlačenje u sebe, osjećaj usamljenosti
– Promjene raspoloženja u toku jednog dana
– Plakanje, ljutnja, agresivnost ili strah
– Osjećaj nemoći i bespomoćnosti
– Moguć poremećaj anksioznosti i korištenje opojnih supstanci
– Suicidalne misli

Navedeni simptomi ne znače ujedno da dijete ima depresiju, već upućuju na moguće psihičke teškoće kod depresije. U svijetlu svega do sada navedenoga – teškoće u prepoznavanju depresije, te njenog kobnog toka – toplo se preporučuje da se pri sumnji na moguće psihičke teškoće kod djeteta, obratite dječijem psihologu ili psihijatru na konsultaciju.

Pisala: Magistra Merisa Karaduz, klinički i zdravstveni psiholog, specijalizirana na dječiju i familijarnu psihologiju

Sve članke vezane za temu “depresija” pronađite OVDJE

  • Odjava sa newsletter-a je u svakom času moguća. Pošaljite nam email na [email protected] sa naznakom „ODJAVA“ i Vaša zahtjev će biti neposredno sproveden u djelo. Do tada Vam želimo da uživate u našim redovnim objavama i okoristite se znanjem stručnjaka koji rade na ovom portalu.

    Dragi čitaoci i čitateljke,
    Trudimo se da savjesno i u skladu sa našim saznanjima pišemo i prenosimo informacije iz svijeta nauke. Naši članci su namijenjeni su isključivo kao input osobama koje žele proširiti svoje znanje i ne treba ih shvatiti kao dijagnostičke ili terapeutske upute. Ne možemo preuzeti odgovornost liječnika, apotekara, dijetologa i zdravstvenih savjetnika ni sa logističke ni sa pravne strane, te se po pitanju zdravstvenih tegoba / oboljenja obratite nadležnim osobama.

    Veoma se radujemo Vašim komentarima. Pišite nam i samo obratite pažnju da u komentarima ne postavljate imena brendova (marki) kao ni linkova koji ne pripadaju našoj stranici. Ukoliko se to ipak desi zadržavamo pravo da takve komentare izbrišemo po potrebi.

    Hvala Vam na razumijevanju
    Vaš tim MODRO & ZELENO

 

Korisni linkovi:
https://www.who.int/mental_health/maternal-child/child_adolescent/en/
http://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/41864/0965546608_eng.pdf;jsessionid=4C75FB12E5FE7919D8FA1DA80B413CB3?sequence=1
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK56440
https://adaa.org/living-with-anxiety/children
[1] DSM-5 Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (engl. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders)
MKB-10 Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema  (engl. International Statistical Classification of Diseases and Related Health Problems ICD-10)