Praksa biljne medicine je najstariji oblik zdravstvene zaštite koji se već decenijama koristi u zemljama u razvoju i razvijenim zemljama. Za oko 80% svjetske populacije, osobito u zemljama u razvoju, biljna medicina je još uvijek jedan od glavnih izvora zdravstvene njege. Ovaj podatak je utoliko manje iznenađujući ako uzmemo u obzir da, prema literaturi, oko 50.000 biljnih vrsta ima ljekovita svojstva. Dakle, radi se o jednom enormnom potencijalu koji se konstantno nadopunjava novim informacijama.
Pod pojmom “biljna medicina” se podrazumijeva korištenje biljaka i biljnih ekstrakata za liječenje bolesti ili održavanje zdravlja. Biljke se koriste zbog svojih mirisa, okusa ili terapijskih svojstava. Mnogi moderni lijekovi izvorno su izvađeni iz biljnih izvora, čak i ako su sada sintetički proizvedeni. Prodaju se kao tablete, kapsule, prašci, čajevi, ekstrakti i svježe ili sušene biljke.
U današnjoj medicinskoj praksi, biljna je medicina stekla kumulativnu popularnost. Ovakav trend je doveo do poboljšanja u kvaliteti i analizi biljnih proizvoda koji se sprovode istraživanjima o njihovoj sigurnosti i djelotvornosti. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO-World Health Organization) prepoznala je također važnost biljne medicine za zdravlje mnogih ljudi. WHO definira biljnu medicinu kao praksu koja uključuje biljke, biljne materijale, biljne pripravke i gotove biljne proizvode koji sadrže kao aktivne sastojke dijelove biljaka (lišće, stabljike, cvijeće, korijenje i sjemenke) kao i kombinacije biljnih materijala.
Konvencionalna ili prirodna (biljna) medicina?
Dok konvencionalna medicina koristi uglavnom koncentrirane aktivne sastojke biljki, biljni lijekovi koriste cijelu biljku, ili dijelove biljke.
Prednost i mana konvencionalnog pristupa – omogućava koncentriranje aktivnih sastojaka biljke koje je putem konzumacije same biljke teško uzeti u potrebnoj količini. Međutim koncentriranje aktivnih sastojaka dovodi i do veće vjerovatnoće prouzrokovanja sporednih dejstava.
Prednost i nedostatak prirodne medicine – prema tradicionalnim izvorima biljke pomažu ne zbog jednog sastojka, nego zbog kompleksnog uzajamnog dejstva više sastojaka sadržanih u jednoj biljci. Tvrdi se da mješavina aktivnih sastojaka u cijeloj biljci djeluje zajedno kako bi dala bolji učinak (zvan sinergija) od jednog aktivnog sastojka. Biljni pripravci također mogu imati sporedna dejstva ali se ova uglavnom pojavljuju u mnogo blažem obliku nego kod konvencionalnih lijekova. Nedostatak je da koncentracija ljekovite supstance zna varirati od biljke do biljke, tako da je veoma teško odrediti ispravnu recepturu, naročito ako se biljke, kao što je u današnjem globaliziranom svijetu, nabavljaju sa svih krajeva svijeta, što dovodi njihov kvalitet u pitanje.
Pogrešno je ova 2 pristupa liječenju posmatrati kao odvojene cjeline. I jedan i drugi imaju svoje prednosti i nedostatke ali oba služe jednom cilju, a to je zdravstveno blagostanje. U današnje, za razliku od prijašnjih vremena, smo privilegovani mogućnošću korištenja i jednog i drugog pristupa liječenju.
Upotrebna forma i sastav biljnih lijekova
Biljni lijekovi, za internu upotrebu, su jedna vrsta dodatka prehrani. Međutim, biljni dodaci dolaze u svim oblicima: sušeni, nasjeckani, u prahu, kapsulama ili tekućini i mogu se koristiti na različite načine, uključujući:
- Pilule, praškove ili tinkture;
- Čajeve;
- Gelove, losione ili kreme;
- Dodatke vodi za kupanje I dr.
Biljni lijekovi sadrže aktivne sastojke ekstrahirane u vidu dijelova biljaka ili biljnih materijala u prerađenom ili sirovom stanju s određenim pomoćnim tvarima, tj. razrjeđenjima, otapalima ili konzervansima. Ovi aktivni sastojci naučno su poznati kao fitohemikalije koje uključuju nekoliko klasa poput saponina, flavonoida, glikozida, tanina, alkaloida, terpenoida i dr.. Primjerice, biljni lijekovi koji se koriste kao sedativne i želučane smjese sadrže uglavnom aromatične biljne vrste koje imaju terapijska eterična ulja, posjedujući antibakterijska i želučano-umirujuća svojstva. Biljne vrste koje imaju visok sadržaj tanina koriste se u mješavinama za dijareu i čir na želucu; općenito pokazuju antimikrobna svojstva i protuupalne aktivnosti.
Koje biljke se najčešće koriste u zdravstvene svrhe?
Iako upotreba biljaka u zdravstvene svrhe varira od regije do regije i od kulture do kulture, može se napraviti globalni presjek, te navesti nekoliko najčešće korištenih biljaka.
Bijeli luk
Bijeli luk ima izraženo antibiotičko dejstvo. Tradicionalno se koristi za liječenje prehlade, hroničnog bronhitisa, kašlja, respiratornog katara, bronhijalne astme i gripe. Pored toga, koristi se za liječenje hipertenzije i hiperholesterolemije. Sadrži alinin koji se nakon usitnjavanja ili drobljenja aktivira alinazom u nedostatku kiseline ili topline. Alicin stvara hidrofilne (cistein) i lipofilne (sulfide) sumporne spojeve koji su odgovorni za farmakološke učinke. Koristi se u sirovoj formi, putem kapsula napunjenih uljem, kondenziranog sušenog praha i enterički obloženih tableta i kapsula.
Neželjeni učinci ekstrakta bijelog luka uključuju osjećaj pečenja u gastrointestinalnom traktu, dijaforezu (znojenje) i mučninu. Ekstrakt može uzrokovati kontaktni dermatitis, a prekomjerno gutanje može uzrokovati morbidan spontani spinalni epiduralni hematom.
Crni kohoš
Ova biljka, nalik na grmlje vuče porijeklo iz Sjeverne Amerike, a ime je dobila po indijanskoj riječi “grubo” (odnosi se na strukturu korijena). Općenito se koristi za menopauzalne uvjete, bolne menstruacije, grčeve maternice i vaginitis.
Echinacea (Rudbekija)
Poznata je ljekovita biljka koja se tradicionalno koristi u liječenju ugriza zmija, zubobolje, poremećaja kože, bolova u crijevima, hroničnog artritisa i raka. E. purpurea posjeduje sekundarne metabolite, uključujući derivate kofeinske kiseline, alkamide, glikoproteine i polisaharide za koje se pretpostavlja da su biološki i farmakološki aktivni. Često se koristi za jačanje imunog sistema, a također joj se pripisuje preventivno dejstvo protiv prehlade i gripe
Alergijske reakcije mogu se pojaviti i obično su blage, ali pojedinci s astmom ili alergijskim rinitisom mogu doživjeti ozbiljne alergijske reakcije koje uključuju dispneju (ozežano disanje) i anafilaksiju. Ostali štetni učinci uključuju bol u trbuhu, urtikariju, mučninu, eritematozu, osip i svrbež.
Gingko
Ljekovita upotreba ginka doseže u vrijeme preko 2000 godina prije Krista. Ginkgo i njegovi ekstrakti listova sadrže aktivne spojeve za koje je otkriveno da poboljšavaju cirkulaciju i pamćenje. Ekstrakti se prodaju u čvrstom i u tekućem obliku i čini se da su relativno sigurni. Lišće ginka pomaže kod astme i kardiovaskularnih poremećaja.
Najčešće nuspojave su vrtoglavica, glavobolja, nemir, povraćanje, mučnina, proljev i kožna osjetljivost. Također, ginkgo, kao inhibitor faktora koji aktivira trombocite, može promijeniti vrijeme krvarenja pa može izazvati porast antikoagulacijskog učinka aspirina i varfarina.
Bijeli glog
Bijeli glog se popularno koristi u nekoliko stanja povezanih sa srcem i kao potpora pri liječenju angine pectoris, ateroskleroze, zatajenja srca i visokog krvnog tlaka.
Hrizantema
Svojstva hrizanteme za ublažavanje boli koriste se tradicionalno za migrenske glavobolje, kao i za menstrualne grčeve.
Jaglac
Ulje iz ove cvjetajuće biljke može biti korisno prije svega za ublažavanje simptoma artritisa ali predmenstrualnog sindroma (PMS).
Pored jaglaca, neki od najperspektivnijih biljnih pripravaka sa blagotvornim dejstvom na artritis su:
- đavolja kandža (načinjena od biljke koja raste u Namibiji)
- Boswellia (sa stabla tamjana)
- šipak.
Kantarion
Ova biljka se stoljećima koristi u liječenju mentalnih poremećaja. Danas kao popularna preporuka za blagu do umjerenu depresiju. Ima adstrigentna i sedativna svojstva. Primjenjuje se kod neuralgije, menopauzalne neuroze, išijasa, rana, depresije i tjeskobe. Savremeni interes usmjeren je pretežno na njegovu upotrebu kao antidepresiva. Posjeduje aktivne tvari poput hiperforina, hipericina i melatonina.
Zabilježeno je da može izazvati nuspojave koje uključuju umor, zatvor, mučninu, povraćanje, suha usta, glavobolju, vrtoglavicu i fotoosjetljivost.
Valerijana
Valerijana je ljekovita biljka koja se obično koristi kao blagi sedativ i anksiolitik. U korijenu ove biljke nalazi se mnogo sastojaka od kojih su najvažniji aktivni sastojci za sedativni učinak: valerenska kiselina (C15 seskviterpenoid) i valerena-4,7 (11) -dien. Često se koristi u kombinaciji sa kantarionom.
Za Valerijanu je objavljeno da u nekim slučajevima može uzrokovati glavobolju, gastrointestinalne tegobe i ataksiju. Oralno predoziranje može rezultirati grčevima u trbuhu, pojavom umora, stezanjem u prsima i drhtanjem stopala i ruku.
Zeleni čaj
Ova biljka se koristi u borbi protiv umora, ima blagotvorno dejstvo u pogledu nastanka arterioskleroze i određenih vrsta raka, smanjuje holesterol i pomaže u gubitku težine.
Biljni lijekovi i pripravci se generalno mogu naći osim u apotekama također i u trgovinama zdrave hrane, ali i u supermarketima ukoliko su registrovani kao dodaci ishrani. U slučaju upotrebe biljnih preparata za postojeće tegobe je u svakom slučaju preporučljivo savjetovanje sa iskusnim ljekarom koji će vas uputiti na neku od upotrebnih formi prilagođenu vašim potrebama.
Izazovi kontrole kvalitete
Kontrola kvalitete biljnih lijekova i njihovih formulacija od vitalne je važnosti kako bi se opravdala njihova prihvatljivost u modernom medicinskom sistemu. Glavna briga s kojom se suočava tržište biljnih lijekova je standardiziranje biljnih preparata. Veoma je teško praviti biljne preparate koji će imati konstantno isti sadržaj jer je sastav svake biljke veoma ovisan o mnoštvu faktora poput: podneblja u kojem se kultivira, kvaliteti zemljišta na kojem raste biljka, metodi kultiviranja biljke, vremenu žetve, načinu pripremanja biljnih sastojaka, načino skladištenja biljaka itd. Svi ovi faktori mogu kritično utjecati na aktivne supstance a time i zdravstveno dejstvo biljnih preparata.
Alternativni pristup zdravstvu – Da li je siguran?
Smatra se da su biljni preparati po pitanju sporednih dejstava u mnogome sigurniji od konvencionalnih lijekova. Općenito govoreći, oni su sigurni, ali ponekad uzrokuju nuspojave. Neke biljke, kao što su gljive i efedre, mogu čak uzrokovati ozbiljnu štetu. Neki biljni lijekovi također mogu interferirati s vašim propisanim lijekovima te im oslabiti ili promijeniti način djelovanja. Primjera radi interakcija komponenti grejpfruta s lijekovima može dovesti do teških posljedica po zdravlje (više o interakciji grejpfruta sa lijekovima OVDJE).
Ipak, upravo zbog njihove sigurnosti biljni preparati, za razliku od konvencionalnih lijekova, ne moraju nužno prolaziti kroz zahtjevna klinička testiranja.
Prije upotrebe biljne medicine je preporučljiva konsultacija sa iskusnim i kompetentnim ljekarom. Također je bitno biljne preparate kupovati od pouzdanog proizvođača sa garancijom kvaliteta.
REFERENCE
Anon, (2019). Herbal Medicine. [online] Available at: https://www.hopkinsmedicine.org/health/wellness-and-prevention/herbal-medicine [Accessed 7 Aug. 2019].
Medlineplus.gov. (2019). Herbal Medicine: MedlinePlus. [online] Available at: https://medlineplus.gov/herbalmedicine.html [Accessed 7 Aug. 2019].
Msomi, N.Z. and Simelane, M.B., 2018. Herbal Medicine. In Herbal Medicine. IntechOpen.
