Naučna medicina

Depresija: Iz crijeva u mozak

mm

Aktualizirano: 16. Septembra 2019.

Piše: Dr. Dr. Med. Muris Čabaravdić

3 min

U probavnom traktu čovjeka je nastanjeno 100 triliona mikroorganizama. Za usporedbu: broj svih “domaćih” ćelija ljudskog organizma se procjenjuje na oko 37 triliona⁠. Zbog njihovog višestrukog uticaja na stanje kompletnog organizma potrebno im je posvetiti posebnu pažnju. Obzirom da utiču i na mozak postavlja se pitanje da li se depresivna stanja mogu popraviti putem zdrave ishrane i njenog pozitivnog uzticaja na crijevnu floru?

Novi organ

O tome da bakterije u našem organizmu nisu tek pasivni posmatrači, govorili smo već ranije. Crijevne bakterije igraju odlučujuću ulogu u razvoju našeg imunog sistema, motilitetu crijeva i probavi, te propusnosti crijeva prema krvi. Njihov značaj je toliki, da im neki već daju naziv dodatnog metaboličkog i endokrinog (lučenje signalnih molekula putem krvi) organa.1⁠⁠ Međutim, da tih 100 triliona organizama, na koliko se njihov broj u digestivnom traktu čovjeka procjenjuje (za usporedbu: broj svih “domaćih” ćelija ljudskog organizma se procjenjuje na oko 37 triliona2⁠), imaju i uticaj na naš centralni nervni sistem, manje je poznata činjenica.

Nakon hipotetičkih razmišljanja o tome, urađeni su i prvi životinjski eksperimenti, pa je primijećeno, primjerice, da miševi koji imaju različit sastav crijevne flore, pokazuju i različito ponašanje. Štaviše, kad se crijevna flora jednog miša transplantira u crijevo drugog, i ponašanje tog drugog miša se promijeni na odgovarajući način. S druge strane, nastali mentalni poremećaji kod eksperimentalnih životinja djeluju također i u obrnutom smjeru i izazivaju poremećaj crijevne flore.3

U jednoj drugoj studiji izmet depresivnih pacijenata je transplantiran štakorima, nakon čega su štakori počeli pokazivati znake depresije. Štakori koji su dobili izmet zdravih ljudi ih nisu pokazali.4

Alkohol

Uticaj ovih željenih slijepih putnika na mozak je uglavnom indirektan, tj. hemijski spojevi, koji utiču na razvoj mozga, a kasnije i na patofiziološke mehanizme nastanka bolesti, nisu direktan produkat bakterija, nego bivaju proizvedeni od strane našeg imunog sistema kao reakcija na prisustvo određenih bakterija. Međutim, dodatni faktori igraju ulogu u tome, kao npr. propusnost crijeva za ove molekule pri njihovu ulasku u krvotok (jer se taj posredni uticaj ostvaruje signalizacijom kroz krvotok).

Na ovu propusnost crijeva posebno velik efekat ima konzumacija alkohola, a osim njega također i tzv. “ishrana zapadnog tipa” i ekstremni fizički napor.5

Kod profesionalnih sportista ovo može biti dodatno izraženo zato jer oni često posežu za jakom, proteinskom ishranom i zanemaruju unošenje hrane bogate vlaknima, koja su potrebna za održavanje normalne, zdrave crijevne flore.6⁠

U jednoj studiji na hroničnim alkoholičarima je otkriveno da oni alkoholičari, koji su imali veću propusnost crijeva, također su imali veću sklonost depresiji, anksioznosti i posezanju za alkoholom, ali također i promijenjenu crijevnu floru, sa smanjenim udjelom bakterija koje imaju antiupalna svojstva.5

⁠Mada u svojim začecima, izučavanje povezanosti ishrane s depresijom već pokazuje određene značajne rezultate1⁠:

  • Depresija je mnogo rjeđe asocirana s depresijom nego nezdrava;
  • Konzumacija nezdrave ishrane, bogate šećerom i masnoćom, je riziko-faktor za psihološke probleme u djece i adoloscenata;
  • Rano izlaganje djece nezdravoj hrani ima značajan efekat na kasnije nastajanje mentalnih poremećaja

Shodno tome je pokušano da se uspostavi terapeutski efekat naseljavanjem pozitivne crijevne flore u terapiji depresije. Mada su rezultati takvih studija još nezreli za uspostavljanje naučnih činjenica, već se može reči da zdrava ishrana, bogata vlaknima, s manje mesa, djeluje preventivno (i) na nastanak depresije te da se u depresivnim stanjima u svakom slučaju treba pokušati djelovati i mijenjanjem dijete, korištenjem prebiotika itd.

Sve članke vezane za temu “depresija” pronađite OVDJE

  • Odjava sa newsletter-a je u svakom času moguća. Pošaljite nam email na [email protected] sa naznakom „ODJAVA“ i Vaša zahtjev će biti neposredno sproveden u djelo. Do tada Vam želimo da uživate u našim redovnim objavama i okoristite se znanjem stručnjaka koji rade na ovom portalu.

    Dragi čitaoci i čitateljke,
    Trudimo se da savjesno i u skladu sa našim saznanjima pišemo i prenosimo informacije iz svijeta nauke. Naši članci su namijenjeni su isključivo kao input osobama koje žele proširiti svoje znanje i ne treba ih shvatiti kao dijagnostičke ili terapeutske upute. Ne možemo preuzeti odgovornost liječnika, apotekara, dijetologa i zdravstvenih savjetnika ni sa logističke ni sa pravne strane, te se po pitanju zdravstvenih tegoba / oboljenja obratite nadležnim osobama.

    Veoma se radujemo Vašim komentarima. Pišite nam i samo obratite pažnju da u komentarima ne postavljate imena brendova (marki) kao ni linkova koji ne pripadaju našoj stranici. Ukoliko se to ipak desi zadržavamo pravo da takve komentare izbrišemo po potrebi.

    Hvala Vam na razumijevanju
    Vaš tim MODRO & ZELENO

 

LITERATURA:

1. Dash, S., Clarke, G., Berk, M. & Jacka, F. N. The gut microbiome and diet in psychiatry: Focus on depression. Current Opinion in Psychiatry (2015). doi:10.1097/YCO.0000000000000117
2. Bianconi, E. et al. An estimation of the number of cells in the human body. Ann. Hum. Biol. (2013). doi:10.3109/03014460.2013.807878
3. Winter, G., Hart, R. A., Charlesworth, R. P. G. & Sharpley, C. F. Gut microbiome and depression: What we know and what we need to know. Reviews in the Neurosciences (2018). doi:10.1515/revneuro-2017-0072
4. Kelly, J. R. et al. Transferring the blues: Depression-associated gut microbiota induces neurobehavioural changes in the rat. J. Psychiatr. Res. (2016). doi:10.1016/j.jpsychires.2016.07.019
5. Galland, L. The Gut Microbiome and the Brain. J. Med. Food (2014). doi:10.1089/jmf.2014.7000
6. Clark, A. & Mach, N. Exercise-induced stress behavior, gut-microbiota-brain axis and diet: A systematic review for athletes. Journal of the International Society of Sports Nutrition (2016). doi:10.1186/s12970-016-0155-6