Korištenje antibiotika već duži niz godina raste eksponencijalnom brzinom širom zemaljske kugle. Česta i prekomjerna upotreba antibiotika, kako u medicini tako i u poljoprivredi, stočarstvu, je jedan od glavnih uzroka stvaranja rezistentnih mikroorganizama, koji su otporni na antibiotike i više se ne mogu koristiti pri liječenju bolesti kod ljudi.
Antibiotici su epohalno otkriće koje je ljudsku civilizaciju zaštitilo od brojnih zaraznih bolesti. Još samo prije 70 godina ljudi su umirali od banalnih bakterijskih infekcija, što je danas zahvaljujući antibioticima nepojmljivo. Međutim zbog nekontrolisane i prekomjerne upotrebe antibiotika dolazi do posljedica kao što su rezistencija mikroorganizama na antbiotike, te samim time i do ponovne mogućnosti povećanja smrtnosti ili zdravstvenih komplikacija zbog bakterijskih infekcija.
Ciljevi ovog članka su: ukazati na ozbiljnost problema prekomjerne upotrebe antibiotika, prikazati najznačajnije antimikrobne stvari koje možemo naći u hrani, ukazati na potencijal sastojaka iz hrane u pogledu pronalaženja alternativnih supstanci sa antimikrobnim dejstvom, kao i potpori u prevenciji bakterijskih i drugih infekcija.
Problem rezistencije na antibiotike
Upotreba antibiotika je tako česta i tamo kad nije neophodna, pa su posljedice nesagledive. Prekomjerna i nekontrolisana upotreba antibiotika ( često po principu „za kilogram mesa zakolje vola“ ) je stavila medicinu pred jedno od najvećih iskušenja modernog vremena koja se zove multirezistentni mikroorganizmi. Multirezistentni mikroorganizmi predstavljaju jednu od najvećih opasnosti za ljudsko zdravlje kao i izazov za modernu medicinu.
Zbog ozbiljnosti problema su Evropski centar za kontrolu bolesti (ECDC) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pokrenuli akciju širokih razmjera usmjerenu na dizanje svijesti o racionalnoj upotrebi antibiotika. Istovremeno se radi i na novijim, efikasnijim antibioticima sa drugačijim mehanizmima djelovanja, koji bi uspješno djelovali protiv rezistentnih vrsta, kao i na alternativnim mikrobicidnim i imuno-modulatornim supstancama.
Ostaci od tretiranja životinja su najčešće: antibiotici, antiparazitni lijekovi, hormonski pripravci, antiseptici, dezinficijensi i sredstva za smirenje. Antibiotici se daju životinjama ( krupna i stoka, perad, ribe i dr.) kako bi se spriječio nastanak bolesti, ali i za neterapeutske svrhe kao što je podsticanje rasta. Njihovo nekontrolisano korištenje može rezultirati razvojem bakterija koje su otporne na antibiotike i koji se više ne mogu koristiti pri liječenju bolesti kod ljudi.
Kao posljedica ovakvog neodgovornog pristupa sve češće se i u hrani mogu naći nezanemarljive količine antimikrobnih tvari koje su produkti tehnologije u procesima proizvodnje hrane ali i rezidue (ostaci) iz okoliša posebno iz voda.. Ovdje spadaju ostaci različitih veterinarskih lijekova, ekoloških kontaminanata, pesticida, aditiva, migrirajućih spojeva iz ambalaže, produkta prerade i pripreme hrane, ostaci sredstava za pranje i dezinfekciju itd. Ovi sastojci imaju antimikrobno djelovanje ali ujedno i dejstvo štetno po ljudsko zdravlje.
Jedno od rješenja za smanjenje rezistencije na antibiotike je prehrana i upotreba antimikrobnih tvari iz hrane
Antimikrobni sastojci (antibiotici) se često koriste u farmaciji, biljnoj medicini, stočarstvu i poljoprivredi, ali i u prehrambenoj industriji (za konzerviranje i poboljšanje ukusa hrane). Samim time ih veliki dio završi u našim svakodnevnim „životnim namirnicama“.
Naravno, postoje i mnogobrojne namirnice iz prirode koje same po sebi sadrže antimikrobne tvari. Generalno, antimikrobni sastojci iz hrane mogu se svrstati u 2 osnovne grupe: 1) prirodne antimikrobne tvari i 2) antimikrobne tvari kao posljedica primjene tehnologija i uticaja okoliša u procesima proizvodnje hrane
Prirodni antimikrobni sastojci iz hrane su:
- brojni spojevi iz voća, povrća, žitarica, kao što su alkaloidi, saponini, glikozidi, tanin polifenoli, i i drugi,
- komponete mlijeka i jaja, kao što su lizozim, laktoferin, mucin i dr.,
- te mnogi drugi spojevi iz začina i ostalih vrsta hrane.
Naročito su izražena antimikrobna djelovanja kod začinskog povrća i to spojevi kao što su: alicin u bijelom luku, kapsaicini u ljutim paprikama, piperin u papru, cimet aldehid u cimetu, eugonol u karanfilčićima, karvakol u origanu, timol u majčinoj dušici, alil izotiocijanat u gorušici, oleuropein u maslinovom ulju, katehini u zelenom čaju i mnogi drugi. Najjača antimikrobna aktivnost zapažena je kod karanfilčića, origana, cimeta, češnjaka, bibera i crnog luka.
Antimikrobno djelovanje začina zasniva se na prisustvu eteričnih ulja koja sadrže sumporne spojeve i alkaloide. Obzirom da količina eteričnih ulja u začinima opada sa vremenom, bitno ih je upotrebljavati u što svježijem stanju. Stari začini mogu nanijeti više štete nego koristi.
Kad je u pitanju zdravlje, antimikrobne tvari iz hrane mogu djelovati:
- direktno – u neposrednom kontaktu uništavaju ili inhibiraju različite forme mikroorganizama (putem destrukcije fosfolipidne membrane, inhibicijom enzimskih reakcija, djelovanjem na genetsku strukturu mikroorganizama)
- indirektno kao imunomodulatori
- kao aktivni sastojci koji učestvuju u biosintezi komponenti odbrambenog (imunog) sistema
Biljke i začini mogu sadržati različite supstance antimikrobnog dejstva i u različitim koncentracijama. Zavisno od toga koju antimikrobnu supstancu sadrže i u kojoj koncentraciji, mogu se koristiti samo protiv određenih vrsta mikroorganizama i sa definisanom recepturom. Ukoliko se ne koristi ispravna receptura za specifičnu vrstu mikroorganizama te sa ispravnim koncentracijama, vrlo lako je moguće da će i efekat izostati. Dakle, antimikrobna aktivnost biljaka i začina može varirati zavisno od ispitivanog mikroorganizma i koncentracije koja se koristi.
Od prirodnih supstanci sa izraženim antimikrobnim dejstvom vrijedi još spomenuti sljedeće: ekstrakt guarane, ulje ružmarina, ulje masline, cimet, karanfilčić, bosiljak, eterična ulja timola i karvakola, kurkuma, vrtni čubar i dr.
Preporuka: smanjiti upotrebu antibiotika konzumiranjem antimikrobnih tvari iz hrane
Na kraju možemo zaključiti da prekomjerno korištenje antibiotika u proizvodnji hrane nažalost često ostaje neprepoznato i rezultira razvojem rezistencije na antibiotike koji se više ne mogu koristiti u liječenju bolesti kod ljudi. Zbog toga je potrebno više raditi na podizanju svijesti o značaju sprečavanja prekomjerne upotrebe antimikrobnih tvari u primarnoj proizvodnji hrane. Antimikrobne stvari iz hrane posjeduju potencijal za potporu i liječenje mikrobnih infekcija kod ljudi, te ih je potrebno proučavati, dobro istražiti i iskoristiti. Edukacijom stanovništva o antimikrobnim sastojcima hrane mogle bi se smanjiti potrebe za upotrebom antibiotika. U svjetskim naučnim krugovima se iz spomenutih razloga već vrše intenzivna istraživanja o antimikrobnim sastojcima hrane, kako bi se razvili prirodni i sigurni načini kontrole infektivnih oboljenja.
Autori: Prof. dr. Midhat Jašić, Mr. dr. sci. med. Edin Ibrišimović
