Psihoterapija i nutricionizam su odavno na istoj strani kada je riječ o borbi protiv loših prehrambenih navika.
Živimo u vremenu kada nam se svakodnevno nameću super zdrave namirnice, idealna tjelesna težina i razni trendovi u ishrani što djeluje veoma zbunjujuće kako na odrasle osobe tako i na djecu i adolescente, posebno osjetljive populacije.
Kroz sam proces usvajanja zdravih prehrambenih navika, bilo u cilju postizanja normalne tjelesne težine ili pobojšanja zdravstvenog statusa, zanemareno je ono osnovno a to je očuvanje zdravog i krititičkog odnosa prema hrani kao temelja pravilne ishrane. Sve više se poseže za brzim rješenjima koja nemaju dugoročne efekte a pored fizičkog ostavljaju tragove i na psihičko zdravlje jer mogu prouzrokovati razočarenje zbog neuspjeha, sniženo samopouzdanje pa i iskrivljenu sliku o sebi i svom tijelu što vodi u mnogo veći problem.
Da li nam je potrebno prejedanje, brojanje kalorija, razmišljanje o svakoj pojedenoj namirnici, nagle oscilacije u težini ili treniranje našeg apetita?
Ko nam može pomoći? Psiholog ili nutricionista?
Kada postoji problem nezdravog odnosa prema hrani, loša samokontrola, emotivno prejedanje ili poremećaj u ishrani, saradnja psihologa, tačnije psihoterapeuta i nutricioniste je neizbježna. Tek kada osoba prihvati sebe i svoje tijelo i hranu prestane doživljavati kao neprijatelja, nutricionista može da pomogne u usvajanju zdravih prehrambenih navika.
S toga je važno prepoznati granice dosega u svom radu i preporučiti stručnjaka iz druge naučne oblasti koji može pomoći.
Emocionalni uticaji na izbor hrane
Ispitivani su senzorni, fiziološki i psihološki mehanizmi koji utiču na izbor hrane, kao i trenutno raspoloženje i emocije.
Samo uzimanje obroka smanjuje uzbuđenje i razdražljivost a povećavava smirenost, što je i logično, jer niko ne voli da bude gladan. Međutim, obrok koji je premalen ili nezdrav može negativno uticati na naše raspoloženje jer ne ispuni očekivanja ili uvjerenja koja imamo.
Dokazano je da kada smo dobro raspoloženi češće posežemo za nutritivno kvalitetnom hranom, što je obrnuto od masne hrane i šećera koje radije uzimamo kada smo loše volje. Efekat ublažavanja stresa slatkom i masnom hranom se objašnjava aktiviranjem lučenja serotonina, hormona sreće. Međutim, često padamo u sopstvenu zamku. Jer dok hranu koristimo da nagradimo naš mozak dobrim raspoloženjem, kažnjavamo naše tijelo bolešću, viškom kilograma, gastrointestinalnim smetnjama, mučninom, grižom savjesti itd.
Šta liječiš hranom?
Lako zvuči kada nam neko kaže smanji jelo i povećaj fizičku aktivnost ako želiš da izgubiš suvišne kilograme. Matematički gledano, izvjesno je da će se to desiti a mnogima i uspije ako su svjesni gdje greše. Ali ko će, kod onih ostalih, otkriti tajne koje su dovele do tog stanja? Šta je u osnovi ljutnje, straha, tuge, dosade, potištenosti koje nas tjeraju da biramo nekvalitetne namirnice i jedemo previše ili premalo, postanemo gojazni, bolesni, pothranjeni ili izgubimo realnu sliku o sebi?
Prodiranje u um i rješavanje konkretnih stanja je jedino moguće uz psihologa, psihoterapeuta, koji je obučen da raznim tehnikama koje će prenijeti klijentu osvijesti problem i pronađe rješenje.
Često je nezdrav odnos prema hrani samo posledica psihološke boli koja nas tišti.
Psihoterapija je rješenje.
Koncept rada nutricioniste ne treba da ograničava učešće i drugih stručnjaka koji su kompetentni da doprinesu poboljšanju prehrambenih navika klijenata.
Uloga psihoterapeuta je davno prevazišla samo djelovanje kod teških oblika premećaja u ishrani kao što su anoreksija i bulimija.
Nažalost, toliko smo postali opterećeni fizičkim izgledom, zdravom ishranom i utiskom koji ćemo ostavitii na nama bitne ili nebitne ljude, da smo izgubili realnu sliku o životu, svojim potrebama i osjećanjima.
Briga o sebi nije sramota, nego dužnost.
Izvor: https://www.nutrikod.com/
