Antibiotici su grupa lijekova koja je u prethodnim decenijama, osim u predviđene svrhe, bivala preporučivana kod najbezazlenijih bakterijskih infekcija ali i kod viralnih infekcija za koje antibiotici uopšte nisu namijenjeni. Njihova besmislena ili prekomjerna upotreba može imati poguban efekat kako na zdravlje individue tako i na zdravlje cijele populacije. Sve češće slušamo o rezistencijama na antibiotike kao problemu zbog kojeg umiru desetine hiljada ljudi. Glavni uzrok njihovog nastanka je prekomjerna i neosnovana upotreba antibiotika u medicini i stočarstvu. Antibiotici jesu lijekovi koji su spasili milione života ali istovremeno ne treba zanemariti ni njihova sporedna dejstva. Potrebno je prepoznati momenat kada njihova primjena ima smisla. Ukoliko to nije slučaj, za očekivati je da će šteta biti veća nego korist.
Zašto je bitan oprez pri upotrebi fluorokinolona?
Jedna od grupa lijekova na koju neki liječnici upozoravaju već duže vremena, a kod koje je u nekim zemljama već ograničen spektar upotrebe, su antibiotici grupe fluorokinolona koji imaju veoma široku primjenu u Evropi. Sistemski ciprofloksacin, levofloksacin, moksifloksacin, norfloksacin i ofloksacin spadaju u grupu fluorkinolona na koju se odnose ograničenja. Na tržištima zemalja Zapadnog Balkana su također prisutni i u prodaji pod raznim tržišnim imenima.
U Njemačkoj su od aprila 2019. godine na snazi nova ograničenja u vezi sa ovom grupom antibiotika. Ograničenja su nastala kao rezultat procesa procjene rizika koji je pokrenut 2017. godine na inicijativu njemačkog državnog instituta za lijekove i medicinske produkte “BfArM”.
Interesantno je da je FDA (američki zavod za lijekove) još u julu 2016. godine aktualizirao upozorenja za sistemsku upotrebu (oralno ili putem injekcije) fluorokinolona, zbog sporednih dejstava. Uz to, FDA je naredila ubacivanje specijalnog upozorenja koje se stavlja na uputstva za upotrebu, tzv. “BLACK BOX WARNING”.
Ovi antibiotici nisu povučeni iz upotrebe ali se zbog sporednih efekata uglavnom ne preporučuju kao sredstvo primarnog izbora pri liječenju.
ZAŠTO SU UVEDENA OGRANIČENJA KOD OVE GRUPE ANTIBIOTIKA?
Kod kinolona i fluorokinolona su evidentirani ozbiljni i dugoročni štetni efekti na tetive, mišiće, zglobove i nervni sistem. Sumnja se da se moguća ireverzibilna oštećenja. Zabilježena su također i sporedna dejstva poput umora, depresije, problema sa pamćenjem, poremećaja spavanja, problema s vidom ili sluhom, te promjena ukusa ili mirisa.
Za fluorokinolone u sistemskom obliku, BfArM je 30. aprila 2019. godine opozvao odobrenje za sljedeće indikacije, koje su uobičajene u općoj medicini, osim ako drugi antibiotici nisu efikasni kod navedenih indikacija:
- Blaže infekcije u slučaju faringitisa, tonzilitisa i akutnog bronhitisa, koje je organizam u stanju pobijediti
- prevencija putničke dijareje ili ponavljajućih infekcija mokraćnih putova
- blage ili umjerene infekcije mokraćnog mjehura, pogoršanja hronično opstruktivne bolesti pluća, akutne bakterijske infekcije srednjeg uha ili sinusa.
Ciprofloksacin & Co. su također kontraindicirani za pacijente koji su već imali ozbiljne nuspojave zbog antibiotika koji sadrže fluorokinolone.
ŠTA JE SA OSTALIM LIJEKOVIMA?
U novijoj istoriji je zabilježen znatan broj slučajeva povlačenja lijekova sa tržišta zbog jakih sporednih dejstava, kao npr.:
- Talidomid koji je kod trudnica izazivao degenerativne poremećaje ploda
- Coxigon koji je uticao na štetno na jetru, bubrege, očne nerve te imao kancerogeno dejstvo (rak kože)
- Nefazodon koji je štetno djelovao na jetru
- Avandia, medikament za dijabetes koji je povećavao rizik od srčanog infarkta
- Trasylol, Clobutinol, Zelmac, Buflomedil, Mibefradil
- i dr.
Trenutno se najčešće u javnosti diskutuje svrsishodnost vakcina. Postoje dvije grupe sa oprečnim shvatanjima koje se lome između ekonomskih interesa i straha. Treća grupa su “zbunjeni” koji se ne mogu snaći u mnoštvu kontradiktornih informacija. Tema “vakcine / cjepiva” je veoma kompleksna te se većina stručnjaka i ne usuđuje pričati o njoj. Pročitajte OVDJE prevod intervjua sa dr. Hirte-om čija knjiga “Vakcine – ZA i PROTIV” je preporučljiva za pročitati.
ZAKLJUČAK
Cilj lijekova je liječenje. Liječenje se može podijeliti u dvije kategorije:
- Uzročno – koje ima za cilj prepoznati i odstraniti uzrok bolesti te pomoći organizmu da se vrati u stanje ravnoteže i zdravlja.
- Simptomatsko – koje ublažava ili maskira simptome oboljenja i uglavnom ne dovodi do potpunog ozdravljenja.
I jedan i drugi pristup su bitni, s tim da se treba težiti primjeni lijekova i metoda sa ciljem otklanjanja uzroka u cilju konačnog izlječenja. Ako imate bolove u glavi i uzmete analgetik, znajte da uzrok bolova nije otklonjen nego da ste tabletom samo potisnuli osjećaj bola. Ako znate da Vam glavobolja dolazi od pretjeranog konzuma kafe, nervoze, stresa itd., mnogo je razumnije potruditi se izbalansirati stil života nego stalno posezati za medikamentima koji će Vam samo pokriti simptome zdravstvenog problema, a istovremeno čestim korištenjem negativno uticati na zdravlje.
Vjerovatno ne postoji lijek koji nema nikakva sporedna dejstva. Ukoliko sporedna dejstva generalno prevagnu nad njegovim efektom zbog kojeg je napravljen, taj lijek bi u normalnom slučaju trebalo staviti pod znak pitanja za daljnju upotrebu. Svrsishodnost jednog lijeka uveliko zavisi i od liječnika i njegove sposobnosti da prepozna koji lijek primjeniti u određenom slučaju.
Ljekari su također suočeni sa velikim izazovom u moru informacija i lijekova koji se nalaze na tržištu. Što bolje ljekar identifikuje problem pacijenta te ga dovede u vezu sa specifičnim lijekom, to će se više pomjerati težište sa sporednih prema ljekovitim efektima.
Generaliziranje je pri terapiranju uglavnom pogrešan put. Svaki čovjek sa svojim tjelesnim i duhovnim osobenostima je priča za sebe. Tako i način liječenja treba biti holistički, te prilagođen psihičkim, fizičkim, metaboličkim i socijalnim specifičnostima pacijenta kao i okolnostima u kojima se nalazi.
Slika: Arek Socha / Pixabay
