Brojne civilizacije i drevni narodi iz prošlosti praktikovali su različite forme suzdržavanja od jela, ili pojedinih vrsta hrane i pića, u svrhu liječenja i izvršavanja religijskih obreda. Moderne studije potvrđuju ovu milenijsku praksu i dokazuju iznova mnogobrojne blagotvorne efekte posta na zdravlje. Za razliku od prijašnjih vremena kada su zdravstveni problemi, pored slabih higijenskih uvjeta, uglavnom bili vezani za osiromašenu ishranu, u današnje vrijeme je situacija obrnuta, te se kao jedan od glavnih uzroka zdravstvenih poremećaja navodi prejedanje. Upravo ovo je jedan od razloga da, u repertoaru savremenih metoda za održavanje zdravlja, post zauzima mnogo važnije mjesto nego ranije.
Vrste posta
U današnje vrijeme slušamo i čitamo o mnogobrojnim vrstama posta: intervalni post, post s vodom, sa sokovima, sa sirovom hranom itd. koje se dovode u vezu sa mršavljenjem, liječenjem ili detoksikacijom organizma.
Post osim na zdravlje asocira i na religiju. U abrahamskim religijama je definisan specifičnim propisima. U toku mjeseca Ramazana muslimani praktikuju ramazanski post te se suzdržavaju od jela, pića i drugih tjelesnih užitaka od zore, kojoj prethodi rani doručak sehur, i traje sve do zalaska sunca kada se post prekida iftarom. Post traje 29 ili 30 dana i završava se Ramazanskim bajramom. U kršćanstvu post ima drugačiju formu. Najčešće se praktikuje u vrijeme korizme, 40 dana do Uskrsa. Spominju se izrazi post i nemrs; post je period suzdržavanja od jela, odnosno dozvoljen je jedan obrok dnevno, ali ne pretjeran. Nemrs znači uzdržavanje od proizvoda životinjskog porijekla. U Judaizmu ima šest postova u toku godine. Najpoznatiji je Jom Kipur, kada se Jevreji odriču hrane, vode i drugih užitaka na 25 sati. To je ujedno i najveći jevrejski praznik.
Za zdravstvene koristi većine vrsta posta se može naći i adekvatno medicinsko objašnjenje, ali je u svakom slučaju prethodno poželjno konsultovati se sa stručnjacima, naročito ukoliko se radi o ekstremnijim i neprovjerenim vrstama posta.
Post i čišćenje organizma putem Autofagije
Ljudski organizam se samostalno i svakodnevno čisti od raznoraznih toksičnih i neželjenih supstanci. Proces čišćenja organizma se odvija putem kože, pluća, jetre, bubrega, crijeva i limfnog sistema. Jedna veoma interesantna vrsta čišćenja od ćelijskog otpada se odvija procesom zvanim autofagija. Ovaj ćelijski mehanizam je vrhunac svoje popularnosti u svijetu medicine doživio 2016. godine kada je japanski Naučnik Yoshinori Ohsumi za nevjerovatne učinke autofagije dobio Nobelovu nagradu.
Rezultat funkcionalnog procesa autofagije su “čiste ćelije” i zdrav organizam. Ukoliko dođe do njegovog poremećaja, štetne materije se nakupljaju u ćeliji i dovode do njenog oboljenja ili degeneracije. Istraživanja dr. Ioannis Nezis (Warwick’s School of Life Sciences) pokazuju da poremećaji kod autofagije dovode do upala tkiva i u slijedu do podložnosti oboljenjima, naročito oboljenjima crijeva.
4 aktivatora autofagije
Proces autofagije se aktivira na više načina od kojih su najbolje istraženi ovi:
- Post: već nakon 12 sati posta mehanizam autofagije biva aktiviran i raste u narednim satima. Post je najsnažniji aktivator autofagijskog čišćenja organizma.
- Umanjen unos kalorija: Japanci su poznati po najdužem životnom vijeku na svijetu, ali po umjerenoj prehrani, pri kojoj je pravilo prekinuti sa jelom prije nego se pojavi osjećaj sitosti odnosno želudac bude pun.
- Sport: Bez obzira da li se radi o anaerobnoj (trening izdržljivosti) ili aerobnoj vrsti treninga (intenzivan i impulsivan trening) sport aktivira autofagiju. Još jedan od mnogih razloga zašto je sport preporučljiv.
- Hrana koja sadrži spermidin: Spermidin se u različitim koncentracijama nalazi u svim tjelesnim ćelijama. Otkriven je 70-tih godina u spermijima te je po tome dobio i ime. Dobri izvori spermidina su sir, gljive i mahunasto povrće, a nalazi se i u soji, sjemekama pšenice, jabuci, grožđu i dr.
Sirtuin, “čudotvorni enzim” ili enzim mladosti
Sirtuin geni su poznati i pod nazivom “Anti-aging-geni”. Studije na miševima pokazuju da se postom životni vijek miševa može produžiti za 50%. Miševi izloženi postu produciraju više enzima sirtuina koji utiče na proces starenja, ćelijsku regeneraciju i ćelijsku reparaturu.
Ovi enzimi se nalaze također i u čovjeku, ukupno 7 vrsta. Osim putem posta, sirtuin se u određenoj mjeri može aktivirati supstancom resveratrol koju možemo naći u kožici grožđa. Ipak sam resveratrol, a ni druge substance koje su u stanju u određenoj mjeri aktivirati sirtuin, nisu u stanju proizvesti spektar pozitivnih efekata koji se aktiviraju postom. Očigledno je da post aktivira jedan kompleksniji sklop mehanizama putem kojih ostvaruje blagotvorna dejstva na organizam. Dio ovih mehanizama se protežu putem sirtuina, ali je očigledno da sirtuini sami nisu u stanju posredovati sve korisne efekte koje posreduje post.
Post i metaboličke promjene
Ishrana je bitan faktor u svakodnevnom životu i omogućava organizmu snabdijevanje hranjivim supstancama potrebnim za zdravu i normalnu aktivnost organizma. Nakon uzimanja obroka, organizam crpi hranjive materije iz krvi u toku osam do dvanaest sati, koliko je potrebno za trošenje unešenih hranjivih supstanci.
Gušterača luči hormon inzulin koji omogućava tjelesnim stanicama korištenje glukoze iz krvi za normalno funkcioniranje. U toku posta dolazi do hormonalnih promjena zbog stanja gladovanja, te se lučenje inzulina smanjuje, a pojačava lučenje hormona glukagona koji omogućava korištenje zaliha glikogena iz jetre i masnog tkiva. Nakon 24 sata tijelo će potrošiti zalihe glukoze te počinje faza proizvodnje glukoze razgradnjom proteina uključujući i mišićno tkivo. Vjerski propisane vrste posta, naročito ramazanski zbog svoje dužine, omogućavaju blagu tranziciju zaliha glukagona i masti bez ili sa minimalom razgradnjom proteina i mišićnog tkiva. Iako vjerska obaveza izvršavanja ramazanskog posta spada sa dijabetičara, neka istraživanja pokazuju da je kod oboljelih od dijabetesa nivo šećera u krvi u toku dana i nakon jela bio snižen u odnosu na period bez posta.
Međutim, treba uzeti u obzir da post može biti i opasan za pojedine hronične bolesti, u koje spada i dijabetes, jer oboljeli mogu zapasti u stanje hipoglikemije.
Post i bolesti krvnih sudova
Kardiovaskularne bolesti su među najzastupljenijim bolestima modernog doba. Postoje dokazi koji upućuju na snižavanje riziko faktora za nastajanje ovih oboljenja u toku posta, naročito u kontroli masti. Zabilježen je pad LDL (low-density lipoproteins), poznatiji kao loš holestrol, a zabilježen je porast HDL-a (high-density lipoproteins). Ovakva zamjena „loših lipoproteina“ za „dobre lipoproteine“ snižava riziko faktore koji dovode do nastajanja kardiovaskularnih oboljenja. Nažalost, ovakvi lipidni profili se zadržavaju kratak vremenski period nakon Ramazana kao posljedica ponovnom vraćanju režimu bez posta.
U periodu posta dolazi do stabilizacije sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska kao posljedica izbacivanja ekstracelularne tekućine što je sekundarna reakcija na smanjen unos natrijevih jona koji su nosioci krvnog pritiska, smanjen unos tečnosti i umjeren nivo dehidratacije za vrijeme posta.
Ovo smanjenje krvnog pritiska uveliko potpomaže oboljelima od hroničnih bubrežnih bolesti kojima povišen krvni pritisak može oštetiti kapilarnu mrežu zaduženu za filtraciju krvi. Kod pacijenata sa hroničnim oboljenjima bubrega primjetan je gubitak tjelesne mase u toku posta, što je drugi pozitivan uticaj posta. Smanjenjem tjelesne mase smanjuje se mogućnost unosa i zadržavanja tekućine što poboljšava bubrežnu i kardijalnu funkciju. Obzirom da je dijabetes melitus jedan od uzročnika hroničnih oboljenja bubrega, kontrola inzulina i glukoze koja je u danima posta u umjerenim parametrima omogućava olakšan i efikasniji rad bubrega.
Post i nervni sistem
Kada je u pitanju uticaj posta na mozak i njegove funkcije, zbog nedostataka humanih istraživanja koristimo se informacijama dobijenim istraživanjima na životinjama. Testirane životinje su pokazale povećanu aktivnost neurina u hipokampusu, što je direktna reakcija na post. Ovakvi uslovi uzrokuju lučenje moždanog neurotrofnog faktora (BDNF). Ovaj faktor je zadužen za obnavljanje sinapsi i dendrita te poboljšava diferencijaciju nervnih matičnih ćelija u neurone koji se potom priključuju neuralnoj mreži mozga.
Kod pacijenata koji boluju od Alzhaimerove bolesti, moždanog udara, traumatskih povreda mozga i epilepsije, primijećeno je poboljšanje memorije i kognitivnih sposobnosti nakon 3-4 mjeseca kontrolirane ishrane koja je bila sačinjena od dugih perioda posta.
Zaključak
Iako je post suzdržavanje od jela i pića, dokazano je da on ima mnoge pozitivne efekte na organizam. U toku posta dolazi do detoksikacije tijela – izbacivanja nepotrebnih i štetnih materija. Primjećena je normalizacija krvnog pritiska, nivoa glukoze, holesterola i drugih parametara koji često budu uzročnici, ili potpomažu nastajanju hroničnih oboljenja, a koji variraju van mjeseca posta.
Važnost posta spoznajemo ne samo u duhovnom životu, nego i kroz način na koji su prijašnji narodi na sprovodili kontrolu ishrane, koja ima i svoju medicinsku opravdanost u modernoj nauci. Iako se post čini kao poteškoća za tijelo, on posjeduje mnogo više pozitivnih efekata koji pomažu tijelu da što bolje funkcioniše. Iz tog razloga, preporučuje se praktikovanje neke vrste posta, bilo to iz religioznih ili zdravstvenih namjera.
LITERATURA
Ahmad, S., Goel, K., Maroof, K. A., Goel, P., Arif, M., Amir, M., & Abid, M. (2012). Psycho-social behaviour and health benefits of Islamic fasting during the month of Ramadan. Journal of Community Medicine and Health Education, 2, 178-181.
Harder-Lauridsen, N. M., Rosenberg, A., Benatti, F. B., Damm, J. A., Thomsen, C., Mortensen, E. L., … & Krogh-Madsen, R. (2017). Ramadan model of intermittent fasting for 28 d had no major effect on body composition, glucose metabolism, or cognitive functions in healthy lean men. Nutrition, 37, 92-103.
Longo, V. D., & Mattson, M. P. (2014). Fasting: molecular mechanisms and clinical applications. Cell metabolism, 19(2), 181-192.
Patterson, R. E., Laughlin, G. A., LaCroix, A. Z., Hartman, S. J., Natarajan, L., Senger, C. M., … & Gallo, L. C. (2015). Intermittent fasting and human metabolic health. Journal of the Academy of Nutrition and Dietetics, 115(8), 1203-1212.
Pirsaheb, S., Pasdar, Y., Navabi, S. J., Rezaei, M., Darbandi, M., & Niazi, P. (2013). Fasting consequences during Ramadan on lipid profile and dietary patterns. Journal of Nutrition, Fasting and Health, 1(1), 6-12.
Rafie, C., & Sohail, M. (2016). Fasting during Ramadan: nutrition and health impacts and food safety recommendations.
Tuhmaz, A. M. (2003). Hanefijski fikh. Sarajevo: Grabus.
