Psihologija

Elektronski mediji i pojava nasilja kod mladih

mm

Aktualizirano: 15. Marta 2019.

Piše: Magistra psihologije Olivera Đokić

8 min

Različiti oblici nasilja ostavljaju posljedice na osobe koje trpe nasilje, ali i na samog izvršioca nasilja kao i na kompletno društvo. Živimo u društvu koje ima visok prag tolerancije na nasilje, i u vremenu velikih promjena koje većina ljudi doživljava kao krizu. Postoji mnogo uzroka koji su doprinijeli ovom nemilom trendu. Ratovi i poslijeratni period su zasigurno ostavili duboke tragove u društvima zemalja bivše Jugoslavije, te imali jako izražene traumatične posljedice, koje su se prenosile kroz tri generacije. Međutim, visok stepen prisutnosti različitih oblika nasilja na našem podneblju je dobrim dijelom uzrokovan i uticajem medija, što naročito pogađa najmlađe među nama.

Nasilno ponašanje nije urođeno nego se uči. Nažalost i cjelokupna društva se na nasilje navikavaju, često ga tolerišu i vremenom poimaju kao prihvatljiv obrazac ponašanja. Time se ponižava žrtva nasilja, koja se bori sa nizom stigmi i nerazumjevanja okoline, te se gradi društvo sa destruktivnim parametrima ponašanja. Različiti oblici nasilja u društvu, naročito vršnjačkog, predstavljaju ogroman izazov sa kojim se suočavaju mlade osobe.

Kako nastaje nasilje?

Nasilje se uči i djeca postaju nasilna iz različitih razloga. Faktori koji mogu prouzrokovati nasilno ponašanje kod djece su između ostalog: siromaštvo, izloženost nasilju u porodici, izloženost nasilju u okolini, izloženost scenama nasilja u medijima, opravdavanje nasilja iz mitoloških razloga, opravdavanje prethodnih zločina počinjenih u ime nacije i vjere. Djeca uče ponašanje posmatrajući druge i često imitiraju njihove radnje. Ako je nasilje prisutno u porodici djeca misle da samo nasiljem mogu postići željeni cilj i dobiti podršku.

Često djeca koja su žrtve nasilja u porodici i sami postaju nasilni u komunikaciji sa drugima. Nasilje je prisutno i u videoigricama i u sadržajima na internetu. Internet je nekontrolisan prostor gdje svako može da objavi neprimjeren sadržaj i riječi koje se definišu kao govor mržnje. Zapaljive riječi koje se objavljuju na internetu  mogu puniti um mlade osobe, a samo ponavljanje riječi koje sadrže elemente govora mržnje može dovesti osobu do uvjerenja da su te riječi istinite, pa i do samog nasilja. Većina roditelja nažalost nije upoznata sa sadržajem na društvenim mrežama koji koriste njihova djeca, i sa mogućnostima nasilja i zlostavljanja putem poruka na internetu.

Prisutnost nasilja u elektronskim medijima

Nasilni sadržaji uobičajeni su na televiziji i filmovima, na internetu, i u nekim od najpopularnijih videoigara koje koriste i djeca. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 18. juna 2018. godine objavila Međunarodnu klasifikaciju bolesti (ICD-11)  i poremećaj igranja videoigrica  uvrstila je u ovisnosti. Poremećaj igranja videoigara („gaming disorder“) uvršten je kao bolest u skupinu mentalnih poremećaja ovisnog ponašanja. Dosta je istraživanja sprovedeno da bi se ispitao utjecaj medija na nasilje.

 

Uticaj medija na nasilje - agresivnost kod djece
TV i video igrice – svakodnevnica u većini domaćinstava

 

Novija istraživanja pokazuju značajan utjecaj nasilnih videoigrica na pojave nasilja kod djece. Videoigrice su lako dostupne i privlače mnogo pažnje, mogu se igrati na mobitelu, laptopu, raznim konzolama i “klasičnim“  aparatima. Procjenjuje se da od 100 ljudi u svijetu koji igraju videoigrice  dvoje ili troje ima poremećaj igranja videoigrica, koji se definiše kao ovisnost.

Eksperimentalni dokazi o utjecaju medija na agresivnost mladih osoba

Decenijima su prisutni naučni dokazi da izloženost nasilnim sadržajima u medijima dovodi do pojave nasilja kod djece.

U jednoj od najpoznatijih studija o ovoj temi (objavljenoj još davne 1963. godine), Albert Bandura koji je jedan od utemeljitelja psihološke škole proizašle iz „socijalne teorije učenja“, izvršio  je eksperiment sa djecom predškolskog uzrasta. U eksperimentu djeca su posmatrala kako se odrasla osoba igra sa gumenom lutkom. Posmatrali su  kako odrasla osoba sjedi na lutki, udara lutku po nosu, glavi, udara lutku čekićem i šutira je više puta. Nakon posmatranja, djeca su odvedena u drugu prostoriju s istom lutkom i puno drugih igračaka.

Kao što je i bilo predviđeno, djeca koja su posmatrala agresivno ponašanje oponašala su ono što su vidjeli i tukli su lutku, udarali ili bacali. Ono što je najviše iznenadilo bilo je to što su djeca pronašla nove i kreativne načine da tuku lutku, a igrala su se i agresivnije s ostalim igračkama u sobi. Drugim riječima, djeca nisu samo oponašala agresivno ponašanje koje su vidjeli, djeca su se ponašala agresivnije i prema drugim igračkama u prostoriji.

Istraživanja pokazuju da ovi efekti mogu postati posebno problematični kada se radi o oružju. Istraživači sa američkog Univerziteta Ohio istraživali su ponašanje djece od 8 do 12 godina u laboratoriji tako što su djeci prvo pokazali 20 minutnu verziju popularnog filma, Rocketeer (1991) ili National Treasure (2004). U uređenom filmu, djeca su također vidjela stvarni filmski snimak koji je sadržavao likove koji su koristili oružje, ili su gledali verziju u kojoj nisu korišteni pravi pištolji.

Zatim su djecu premjestili u veliku sobu koja je sadržavala razne igračke. Nije iznenađujuće da su djeca koja su gledala film s pištoljima igrala se znatno agresivnije.

Mogu li mediji uzrokovati više agresivnosti kod djece i u stvarnom životu?

Istraživanja sugerišu da nasilni mediji mogu izazvati agresivno ponašanje kod djece, te da to ponašanje može biti izuzetno nasilno ako su oblici nasilnog ponašanja prisutni u medijima. Djeca su nevjerojatno znatiželjna u pogledu oružja i mogu imati poteškoća u razumijevanju razlike između pravog oružja i igračaka. Zapravo, postoje istraživanja koja sugerišu da oružje ne mora biti prikazano u medijima kako bi izazvalo agresiju; sama prisutnost pištolja u stvarnom životu dovoljna je za izazivanje agresivnog ponašanja. Primjerice, ako se pištolj nalazi na stolu, ljudi se ponašaju agresivnije, a neka istraživanja pokazuju da kad imate pištolj u autu ljudi postaju agresivniji vozači. Ovi efekti postoje čak i kod djece, bez obzira je li pištolj stvaran ili je igračka.

Nasilni medijski sadržaji mogu imati najveći negativan efekat na djecu predškolskog uzrasta, posebno zbog činjenice da djeca u ovom razvojnom periodu još uvijek uče kako upravljati svojim osjećajima i ponašanjem, a također i teže razlikuju stvarnost od fikcije. Starija djeca koja  usvoje određene vještine upravljanja vlastitim ponašanjem kao i društvene norme koje pritom trebaju poštivati postaju otpornija na takve sadržaje, ali u društvu u kojem se toleriše nasilje i u kojem se ne poštuju društvene norme ponašanja, ni starija djeca nisu otporna na utjecaje nasilnih sadržaja u medijima.

Nasilje nad djecom primjenom elektronskih medija

Nasilje nad djecom primjenom informacionih i komunikacionih tehnologija (internet i mobilni telefon) odnosi se na vrijeđanje, uznemiravanje, slanje prijetećih i uvredljivih poruka, lažno predstavljanje, poticanje na mržnju i nasilje, navođenje djeteta da iznosi lične podatke, snimanje i nedozvoljeno objavljivanje sadržaja na društvenim mrežama i internetu. Posebno je zabrinjavajuća prisutnost govora mržnje na internet portalima. Govor mržnje može navoditi ljude na nasilje i na same radikalne akcije. Mlade osobe posebno su podložne utjecajima govora mržnje i formiranju mišljenja na osnovu riječi koje promiču mržnju i nedostatak tolerancije.

Zloupotreba informacionih i komunikacionih tehnologija, predstavlja noviji oblik nasilja među vršnjacima i ono što ga razlikuje od drugih vrsta nasilja je činjenica da djeca mogu biti izložena i tamo gdje su do sada bili potpuno sigurni i da ono može trajati 24 sata svakog dana u sedmici i da počinitelj nasilja kod djeteta stvara dodatni strah i nesigurnost.

Preporuke za zaštitu djece i sigurno korištenje elektronskih medija

Uloga roditelja je od velike važnosti u procesu odgoja i socijalizacije djece. Roditelji oblikuju i prenose djelovanje različitih drugih socijalizacijskih utjecaja izvan porodice na svoju djecu. Važna je uloga roditelja u regulisanju pristupa djece brojnim medijima, i u tumačenju različitih medijskih sadržaja koja su neshvatljiva za djecu.  Roditelji i svi drugi koji brinu o djeci moraju paziti ne samo na količinu i vrstu sadržaja koje djeca posmatraju na televiziji, već i na to kakve sadržaje posmatraju preko drugih elektronskih medija. Djeca  starija od 11 i 12 godina znatno više koriste internet i pristupom ovom mediju podložna su utjecaju lažnih vijesti i govora mržnje koji mogu dovesti do agresivnog ponašanja. Mediji mogu biti korisni u obrazovanju, informisanju i zabavi djece, ali štetnost utjecaja  medija mogu roditelji ublažiti nadzorom nad količinom i sadržajem programa. Važno je da roditelji komentarišu i razgovaraju sa djecom nakon gledanja medijskih sadržaja, posebno sadržaja koji su potencijalno neprimjereni. Razgovorom sa djecom roditelji trebaju razvijati dječje samopoštovanje jer će se samopouzdana  i sigurna djeca lakše oduprijeti štetnim medijskim sadržajima.

  • Odjava sa newsletter-a je u svakom času moguća. Pošaljite nam email na [email protected] sa naznakom „ODJAVA“ i Vaša zahtjev će biti neposredno sproveden u djelo. Do tada Vam želimo da uživate u našim redovnim objavama i okoristite se znanjem stručnjaka koji rade na ovom portalu.

    Dragi čitaoci i čitateljke,
    Trudimo se da savjesno i u skladu sa našim saznanjima pišemo i prenosimo informacije iz svijeta nauke. Naši članci su namijenjeni su isključivo kao input osobama koje žele proširiti svoje znanje i ne treba ih shvatiti kao dijagnostičke ili terapeutske upute. Ne možemo preuzeti odgovornost liječnika, apotekara, dijetologa i zdravstvenih savjetnika ni sa logističke ni sa pravne strane, te se po pitanju zdravstvenih tegoba / oboljenja obratite nadležnim osobama.

    Veoma se radujemo Vašim komentarima. Pišite nam i samo obratite pažnju da u komentarima ne postavljate imena brendova (marki) kao ni linkova koji ne pripadaju našoj stranici. Ukoliko se to ipak desi zadržavamo pravo da takve komentare izbrišemo po potrebi.

    Hvala Vam na razumijevanju
    Vaš tim MODRO & ZELENO

LITERATURA:
Anderson, C. A., & Bushman, B. J. (2001). Effects of violent video games on aggressive behavior, aggressive cognition, aggressive affect, physiological arousal, and prosocial behavior: A meta-analytic review of the scientific literature. Psychological Science, 12, 353-359.
Bandura, A., Ross, D., & Ross, S. A. (1963). Imitation of film-mediated aggressive models. The Journal of Abnormal and Social Psychology, 66, 3-11.
Berkowitz, L., & LePage, A. (1967). Weapons as aggression-eliciting stimuli. Journal of Personality and Social Psychology, 7(2p1), 202-207.