„Ne vaspitavajte svoju djecu, ona će svakako ličiti na vas. Vaspitavajte sebe.”
(Nepoznati autor)
Možda najčešće izgovorene rečenice u svakodnevnom govoru su one koje ukazuju na užurbanost i kompleksnost savremenog načina življenja. Dijagnoze stručnjaka naših svakodnevnica o nemogućnosti kvalitetnog življenja u 2.000-tim se odražavaju na sve aspekte ljudskog djelovanja. Za nas je u ovom kontekstu važan aspekt odgoja. Obično u uvodu počinjemo sa definicijama odgoja ili neodgoja kao i statističkim podacima, evo u našem slučaju, odgojenih ili neodgojenih članova jedne zajednice.
Ali, kako odgoj prevesti u brojke i statistike? A kako definisati neodgoj?
Možda zbog same činjenice da je pojam odgoj toliko neodređen, fluidan i kompleksan, on vrlo često (i gotovo u pravilu) ”ispari” iz svake institucije koju na dokumentima i na usnama autoriteta imenuju kao odgojno-obrazovnu. A ako se desi da nikada ne nađemo zadovoljavajući odgovor na pitanje šta je odgoj i ne pronađemo potrebne statističke podatke, onda, priznat ćete, možemo ga lahko identificirati kroz posljedice njegovog odsustva. Ono se najjasnije oslikava u tramvajskoj gužvi, na prizemnim zidovima nedavno obnovljenih zgrada, na suznim obrazima stidljivog dječaka iz razreda ili izvoru rijeke sa odsjajem Pepsi limenke.
Ali onda se desi da u nekoj od tih obnovljenih, a zatim u jednoj noći sa subote na nedjelju iznenada sprejom personaliziranih zgrada, na trećem spratu, sa ushićenjem ugostite jedan novi život. Stavite ga u krevetić sa gotovo sterilnom posteljinom ukrašenom motivima zvjezdica odgovarajućeg kontrasta boja (dosljedno ispoštujući najnovija saznanja neuro-znanstvenika da je ovaj kontrast neophodan za podsticanje intelektualnog razvoja u najranijoj dobi) i čekate kako će se to mirisno klupko mesa razviti u pametnog i šarmantnog stanovnika ili stanovnicu ove plave, vodene, najljepše Planete od svih osam ili devet o kojima su nas učili u školi.
I tu, držeći se za krevetić, polusuznih očiju započinjete pustolovinu zvanu RODITELJSTVO.
Iskusniji ‘’pustolovi’’ vam u gotovo šizofrenom maniru saopćavaju da je biti roditelj najljepše i najstresnije iskustvo?! Vi u sebi kažete: to je vaša priča! Nježno držeći dijete u krilu i otvorivši mu taktilnu slikovnicu dokazujete da to radite potpuno drugačije. Toliko drugačije da se oko trećeg, četvrtog djetetovog rođendana polahko pretvorite u papagaja koji identično pripovjeda o dualnoj prirodi roditeljstva: sinergija ljepote i stresa u dnevnom boravku.
I to je ta laboratorija u kojoj nastaje odgoj. A vi, vremenom, u maniru posustalog alhemičara sve manje uvjerljivo ubjeđujete okolinu da ste odgojili majčino ili očevo zlato. Počinjete polahko uviđati greške u protokolima vašeg eksperimenta. Ali neki su sastojci za eksperiment postali nedostupni već prije dvadeset godina, neki sa djetetovih osam mjeseci, a nekim važnim sastojcima rok ističe sa djetetovih šest godina (u zavisnosti kojim se pedagoškim autoritetom vodite).
Osjetite da ste na početku. Da trebate još učiti iako ste i sigurni da je mnoštvo dobrih lekcija savladano utišavajući vrisku djece s kojima vaš sin ili kćerka ne želi dijeliti igračke ili čisteći organski sok koje su ručice u bijesu prosule po kući radne kolegice. Ono što vas najviše zbunjuje ili dovodi do unutarnjeg nemira, svakako je ambivalentnost i dvoličnost vaših reakcija na dječije postupke. Shvatite da je dijete jučer odreagovalo gotovo identično kao i danas: nije htjelo obući majicu koju ste pripremili, već onu od jučer, koja ima sliku crtanog junaka na prednjoj strani i na rukavu veću fleku od borovnice. A vi? Jučer ste uvjeravanje i oblačenje pretvorili u veselu i simpatičnu igru policajca i lopova, gdje ”policajac” u ćošku hodnika zarobi ”lopova” u čistu i popeglanu majicu. A već naredni dan zatvarate i posljednji ”na kant” otvoreni prozor da se do prizemlja ne čuje obrazloženje da je fleka na majici najveći uništavač vaše reputacije u današnjem društvu.
Šta se to promijenilo od prije 24 sata?
Osim što ste jučer pred kraj radnog vremena imali stres na poslu, a jutros se probudili 25 minuta kasnije nego inače – sve je isto. Vaše dijete i dalje ima tri godine i nećete vjerovati, nije uspjelo za jedan dan savladati da se racionalno odupre porivu da obuče majicu koju puno voli zbog junaka koji ga usrećuje (o kojem ste mu i vi pričali kako je to pozitivan lik koji voli da pomaže drugima u nevolji) i zbog popularnosti koje ima u grupi u vrtiću kada obuće baš tu majicu. Dijete je ugledalo najdražu majicu koja nije na vrijeme odnesena u korpu za prljavi veš i emocionalno odreagovalo jer je sazdano od predivnih osjećaja baš kao što je bilo sazdano i jučer kada vas je nasmijano zagrlilo nakon što je bilo poraženo u ”policijskoj akciji”. I vi ste bili sretni jer, eto, najslađi ”lopov” je sada u vama najdražoj majici s kragnom i dugmićima (koji ga samo neznatno žuljaju po vratu).
Svjesni ste da je trebalo više pripreme za današnju lekciju “Prevlast razuma nad emocijama “ u kućnoj školi odgoja. Metoda: “podučavanje primjerom”. Ishod: pokazali ste suprotno. Vika, odnosno emocije su savladale razum. Vika, još nešto, osim majice, što nije na vrijeme odloženo u odgovarajuću korpu za prljavi veš. Usput shvatamo da upravo mi u kućnoj školi odgoja sada trebamo lekciju, jer dijete će svakako dosljedno naučiti iz onoga što mu pokažemo praktičnim primjerom.
Zaključak
Poznato je da je učenje po modelu najefikasniji vid učenja u predškolskoj dobi. Ova činjenica nam daje podsticaj za novo prevaspitanje. Ovaj put VLASTITO.
Prvi korak jeste razotkriti iznenadna ”ispadanja” iz mentalnog balansa. Drugi je izgraditi vlastiti sistem samokontrole.
Savjetovanje je također dobro za učenje ali za njega okolnosti trebaju biti “zrele”.
Neugodni podražaji iz okoline (kao što su vika i bijes) djelimično paralizuju i zalede emocije što dovodi do toga da se dijete intuitivno ”isključuje” iz stresnog okruženja. Naša nastojanja, savjetovanja ili upozoravanja djeteta u takvim okolnostima ne urađaju plodom, jer ono duhom nije više tu.
Sve one razvijene sinapse što smo gradili kontrastom nijansi i pažljivo biranim slikovnicama potencijalno su ugrožene jer stres ima pogubne efekte na naš organizam. Znamo to jer smo još jučer osjetili nesnosnu unutarnju vrelinu i bol suočavajući se sa stresnim izazovom na poslu. Mislili smo da u radnom okruženju radimo ispravnu stvar, ali okolina nije tako percipirala. I naše dijete je mislilo isto, ali evo sad je tu pred nama, ”zaleđeno” i zbunjeno. Nekim roditeljima pomaže osvještavanje činjenica o razvojnim specifičnostima ličnosti djeteta određene životne dobi. Često zaboravimo da su oni tek nedavno stigli u naš život i da njihov kognitivni razvoj često prednjači u odnosu na emocionalni. Čudimo se kako znaju nabrojati nazive mjeseci u godini, a nisu u stanju bez prenaglašenih emocija podijeliti omiljenu igračku sa drugima ili napustiti igraonicu bez suza. Naše čuđenje bi moglo prestati onda kada se u dovoljnoj mjeri upoznamo sa magijom razvoja dječijeg mozga. Shvatamo da fleke na majici i nisu najstrašnije. Same po sebi, prave najmanju štetu. A borovnice su i zdrave.
Bild von mohamed Hassan auf Pixabay
