Psihologija

Pandemija i anksioznost kod djece

mm

Aktualizirano: 31. Marta 2021.

Piše: Magistra psihologije Olivera Đokić

4 min

Pandemija, teška ekonomska situacija i nesigurnost u društvu predstavljaju izazov za većinu porodica i posebno teško situaciju krize podnose djeca sa poteškoćama u razvoju i hroničnim bolestima.

Socijalna izolacija, zatvorenost predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola, kao i nedostatak svakodnevnih rutina i gubici povezani s bolestima neki su od glavnih stresora s kojima se djeca suočavaju. Kao i odrasle osobe i djeca također osjećaju utjecaj neizvjesnosti koliko dugo će trajati pandemija. Odgovor djece na krizu povezan je sa njihovim karakteristikama ličnosti i načinom doživljavanja svijeta oko sebe.

Kod neke djece prisutno je više strahova, neka imaju manje, neka djeca su skolonija brizi, a neka nisu. Kada djeca govore o osjećajima i emocijama izvještavaju da osjećaju strah, i odrasli takvu djecu vide kao onu koja više brinu od dugih. Na reakcije u krizi utječu i djetetova stresna i traumatska iskustva (npr. izloženost zlostavljanju, nasilje u porodici i izvan nje, izloženost zastrašujućim događajima, bolest i gubici bliskih ljudi i dr.), stresne situacije kod bliskih osoba i trenutni stresni događaji u životu.

Zbog činjenice da su i ranije doživljavali neizvjesnost zbog situacija u životu, ova djeca najčešće izražavaju anksioznost i ranjivija su u trenutnoj krizi.

Prisutnost anksioznosti kod djece

Anksioznost opisujemo kao neodređeni i neugodan osjećaj straha ili strepnje, tjeskoba koja djeluje na misli i doživljaj u tijelu.

Kod djece anksioznost može da se ispoljava na različite načine:

– kao želja da se kontrolišu drugi ljudi i događaji;

– kao problem sa spavanjem;

– izbjegavanje aktivnosti (školske, ali i vannastavne);

– kao prkos i druga izazovna ponašanja;

– visoka očekivanja (uključujući i školski uspjeh, treninzi, druge aktivnosti);

– bolovi u stomaku i glavobolje;

– poteškoće u koncentraciji i problemi sa pažnjom;

– razdražljivost;

– često plakanje i emocionalna nezrelost;

– previše planiranja;

– briga oko budućih događaja.

Za razliku od straha gdje je objekt ili izvor straha jasan, kod anksioznosti prijetnja koju dijete doživljava u situaciji sa pandemijom manje je jasna, produženog je trajanja i više utječe na cjelokupno psihičko stanje djeteta.

Neki znakovi anksioznosti su očekivani u takozvanim “prijelaznim” periodima, i onim situacijama koje predstavljaju novi zahtjev u prilagođavanju djeteta, kao što su polazak u vrtić, osnovnu školu, srednju školu, selidba i promjene u okolini.

Dijete može biti anksiozno, i u situacijama kao što su npr. ispitivanje u školi, susret sa nekom nepoznatom osobom, nova situacija, i tada govorimo o anksioznom stanju, tj. prolaznom doživljaju napetosti, nervoze i zabrinutosti koje je povezano s pobuđenošću autonomnog nervnog sistema.

Kako djetetu možemo pružiti podršku

Važno je isključiti mogući tjelesni uzrok ili neki tjelesni događaj koji dovodi do stresa, anksioznosti, nesigurnosti i uznemirenosti.

Situacija sa pandemijom može biti stvarni uzrok djetetovim emocionalnih reakcija i djetetu je potrebna zaštita što svakako traži i saradnju s onima koji u tome mogu pomoći kao što su stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja (psiholozi, psihoterapeuti) i stručni saradnici u školama).

Roditelji su modeli djeci u ponašanju, rješavanju problema i kako da se nose sa stresom i anksioznosti.

Roditelji uvijek razmislite o svojim reakcijama, posebno zbog činjenice da su neka djeca izrazito osjetljiva na emocionalne poruke. Ako ste ljuti pokušajte modifikovati svoj ton ili reakcije, jer neka djeca različite situacije doživljavaju preplavljujuće i puno teže nego što ste očekivali.

Ako stalno prikrivate svoje emocionalne reakcije koje su u nekoj situaciji očekivane, vaše dijete može postati anksioznije jer nema slobodu da se samo emocionalnije izrazi.

Važno je da promatrate svoje dijete i da procijenite šta su njegove mogućnosti nošenja sa stresom i anksioznosti, kao i da pokušate da postanete model zdravijeg načina nošenja s kriznom situacijom.

Važno je da se roditelji pred djecom ne pretvaraju da nikada nisu uznemireni i anksiozni, i neka dijete vidi kako  se nosite s tim, i kako se osjećate kada to uspijete.

Opažajte što umiruje dijete i pomozite djetetu u samoumirivanju. Neka djeca to mogu riječima i razgovorom, druga kroz aktivnosti koje vole, treća kroz umirivanje, zagrljaj i utjehu.

Komunicirajte s djecom: razgovarajte o vijestima o koronavirusu na način primjeren dobi.

Roditelji obavezno održavajte neki oblik rutine koliko god je to moguće.

Rutina djeci smanjuje anksioznost i pomozite da uspostave rutinu, i kad ne idu u školu. Izbjegavajte intenzivniji pritisak na djecu sada, veći nego u njihovoj uobičajenoj svakodnevnici, jer su djeca kod kojih  je prisutna anksioznost često perfekcionisti.

Važno je da kao roditelj/odrasla osoba budite model djeci, jer vaš način komunikacije i smirenost je najjasnija poruka djeci.

Zapamtite da će djeca posmatrati ponašanja i osjećaje roditelja te tako upravljati vlastitim osjećajima tokom vremena.

  • Odjava sa newsletter-a je u svakom času moguća. Pošaljite nam email na [email protected] sa naznakom „ODJAVA“ i Vaša zahtjev će biti neposredno sproveden u djelo. Do tada Vam želimo da uživate u našim redovnim objavama i okoristite se znanjem stručnjaka koji rade na ovom portalu.

    Dragi čitaoci i čitateljke,
    Trudimo se da savjesno i u skladu sa našim saznanjima pišemo i prenosimo informacije iz svijeta nauke. Naši članci su namijenjeni su isključivo kao input osobama koje žele proširiti svoje znanje i ne treba ih shvatiti kao dijagnostičke ili terapeutske upute. Ne možemo preuzeti odgovornost liječnika, apotekara, dijetologa i zdravstvenih savjetnika ni sa logističke ni sa pravne strane, te se po pitanju zdravstvenih tegoba / oboljenja obratite nadležnim osobama.

    Veoma se radujemo Vašim komentarima. Pišite nam i samo obratite pažnju da u komentarima ne postavljate imena brendova (marki) kao ni linkova koji ne pripadaju našoj stranici. Ukoliko se to ipak desi zadržavamo pravo da takve komentare izbrišemo po potrebi.

    Hvala Vam na razumijevanju
    Vaš tim MODRO & ZELENO

Literatura:
  • Gregurek R, Braš M. Psihoterapija anksioznih poremećaja. Medix 2007
  • Gregurek R. Psihološka medicina. Zagreb: Medicinska Naklada: 2011.
  • Moffitt TE, Caspi A, Harrington H, Milne BJ, Melchior M, Goldberg D, Poulton R. Generalized anxiety disorder and depression: childhood risk factors in a birth cohort followed to age 32. Psychol Med 2007.
  • https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/novosti/neka-su-djeca-ranjivija-kakva-im-podrska-treba-u-vrijeme-zdravstvene-krize/

 

Slika: Bild von DarkmoonArt_de auf Pixabay