Sindrom iritabilnog crijeva (IBS) je najrašireniji funkcionalni gastrointestinalni poremećaj sa svjetskom prevalencom od 11%. Karakterišu ga bolovi u stomaku, nadutost i promijenjene navike pražnjenja crijeva, osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva, konstipacija ili proliv ili oboje. Sa IBS-om se povezuju i drugi simptomi kao što su mučnina, podrigivanje, rana sitost, otežano varenje hrane, povrat hrane iz želuca, otežano i bolno mokrenje, raširena mišićno-koštana bol, poremećen menstrualni ciklus, bol pri polnom odnosu, umor, anksioznost, depresija.
IBS je povezan sa smanjenim kvalitetom života, društvenom produktivnošću i radnim učinkom. Medicinska intervencija je važna u liječenju IBS-a, ali određene dijete takođe mogu pomoći.
Kako nastaje IBS?
Mehanizam nastanka IBS-a nije u potpunosti shvaćen ali nekoliko abnormalnosti kao što su poremećaj osovine mozak-crijeva, poremećaj pokretljivosti crijeva, visceralnu preosjetljivost, upala sluznice niskog stepena, povećana propusnost crijeva i izmijenjena mikrobiota (bakterijska infekcija crijeva ili SIBO) idu u prilog pojave IBS-a.
Signali koji se prenose između crijeva i mozga sugerišu da IBS reaguje na kognitivne i emotivne okidače kao što su stres, anksioznost i depresija, što je vrlo važno prepoznati da bi se moglo rješavanju problemu pristupiti i sa psihološke strane.
Kako tretirati IBS?
Ne postoji konkretan lijek za sindrom iritabilnog crijeva. Stoga je liječenje usmjereno na smanjenje učestalosti simptoma kroz upravljanje životnim stilom, ublažavanjem stresa, promjenama u ishrani i upotrebom lijekova.
Sindrom iritabilnog crijeva se često povezuje s psihološkim stanjima kao što su tjeskoba, depresija i čitav niz poremećaja u ishrani uključujući anoreksiju nervozu, bulimiju i poremećaj prejedanja. U nekim situacijama IBS može postati okidač za pojavu poremećaja ishrane, kada osoba započne s ograničenjima hrane u pokušaju da izbjegne simptome povezane s jelom i pićem. To može rezultirati eskalacijom ograničenja, gubitkom težine i nutritivnim deficitom. Ponašanje povezano s gladovanjem, prejedanjem i “čišćenjem” uz upotrebu povraćanja ili laksativa takođe može biti uzrok simptoma IBS-a. Poremećaj ishrane može biti nedijagnostikovan, a pacijent često želi zadržati svoje prehrambeno ponašanja u tajnosti.
Stoga je vrlo važna psihološka procjena pacijenta.
Rizik od nastanka IBS-a je 2-4 puta veći kod žena koje se prejedaju u odnosu na one koje ishranu i emocionalno stanje, koje najčešće prati prejedanje, drže pod kontrolom.
Različiti prehrambeni faktori mogu podstaći simptome IBS-a, uključujući alkohol, kofein, masti i teško probavljivi ugljeni hidrati, poznatiji kao FODMAP.
Preporučuje se vođenje dnevnika ishrane koji će pomoći u prepoznavanju mogućih okidača.
Šta je FODMAP?
FODMAP (Fermentable Oligo-, Di-, Mono-saccharides, and Polyols) je skraćenica za grupu malih neprobavljivih ugljenih hidrata koji se slabo apsorbuju u tankom crijevu. Budući da nisu probavljivi, bakterije u crijevima ih fermentišu, povećavajući proizvodnju gasova i kratkolančanih masnih kiselina koji izazivaju probavne simptome karakteristične za sindrom iritabilnog crijeva.
Oko 60% ljudi s IBS-om potvrdilo je da FODMAP mogu uzrokovati ili pogoršati njihove simptome.
FODMAP se mogu pronaći u nizu vrlo uobičajenih i različitih namirnica kao što su voće, povrće, mahunarke, žitarice, med, mlijeko, mliječni proizvodi i zaslađivači.
Tako su u obliku oligosaharida prisutni u pšenici, raži, ječmu, orasima, mahunarkama, crvenom i bijelom luku, šparogama, artičoki, bamiji, cvekli, kupusu.
U obliku disaharida prisutni su u proizvodima koji sadrže laktozu kao što su mlijeko, jogurt, meki sir, sladoled, mlaćenica, kondenzovano mlijeko i šlag.
Kao monosaharidi u hrani koja sadrži fruktozu, uključujući voće kao što su jabuke, kruške, lubenice i mango te zaslađivače kao što su med, nektar agave i kukuruzni sirup s visokim sadržajem fruktoze.
Kao šećerni alkoholi, manitol i sorbitol u jabukama, kruškama, karfiolu, koštunjavom voću, gljivama i grašku, ksilitol i izomalt u niskokaloričnim zaslađivačima, najčešće u žvakaćim gumama.
Svi FODMAP-ovi su potencijalni okidači, ali, srećom, ne pogoršavaju svi abdominalne simptome kod istog pacijenta s IBS-om.
Mehanizam dejstva FODMAP-a na crijeva
Mehanizmi djelovanja FODMAP-a uglavnom su povezani s njihovom osmotskom aktivnošću, odnosno povlačenjem vode u tanko crijevo. Nakon ulaska u debelo crijevo FODMAP-ovi predstavljaju hranu koju crijevne bakterije koriste kao hranu, fermentišu ih i time pospješuju stvaranje gasova kao što su vodonik, metan i ugljen-dioksid, pri čemu se povećava lumen crijeva. Ovo je svakako pozitivna i poželjna reakcija u određenoj mjeri, u slučaju zdravog organizma domaćina. Međutim, osobe sa IBS-om su mnogo više osjetljive na ovaj proces što im stvara nelagodu.
Zatim, prekomjerna proizvodnja kratkolančanih masnih kiselina (SCFA) može predstavljati uzrok simptoma IBS-a. Inače, propionat, butirat i acetat su proizvodi bakterisjkog metabolizma dijetalnih vlakana i pokazuju mnoge korisne učinke. Konkretno, butirat je najvažniji izvor energije za epitel debelog crijeva i ima niz učinaka važnih za održavanje zdravlja epitela crijeva. Propionat i acetat mogu imati sistemske imunomodulatorne i epigenetske učinke. Međutim, butirat može povećati visceralnu osjetljivost. SCFA mogu biti toksični za epitel ako su prisutni u visokim koncentracijama i stimulišući otpuštanje 5-hidroksitriptamina (5HT) iz crijevne sluznice, pogoduju početku kontrakcija debelog crijeva koje se šire velikom amplitudom, čime se ubrzava prolaz crijevnog sadržaja.
Prehrambene preporuke kod IBS-a
Standardne preporuke uključuju manje i češće obroke, 3 glavna i 1-2 užine, ne preskakati obroke i ne jesti kasno uveče, dovoljno dugo žvakati zalogaj, sjesti i izdvojiti vrijeme za obrok, smanjiti unos netopivih vlakana, alkohola, kofeina, začinjene hrane i masnoća, povećati redovnu fizičku aktivnost i obezbijediti dobru hidrataciju. Preporučuje se upotreba probiotika i digestivnih enzima.
Ozbiljniji dijetetski pristup kao što su eliminacijska dijeta, LOW FODMAP dijeta ili dijeta bez glutena, treba razmotriti tamo gdje simptomi IBS-a traju, uprkos uvedenim promjenama.
Učinkovitost LOW FODMAP dijete podupire sve veći broj dokaza pa ćemo njoj posvetiti najviše pažnje.
FODMAP dijeta prolazi kroz tri faze:
- Faza eliminacije FODMAP-a koja traje 3-8 sedmica, što zavisi od same reakcije organizma na dijetu.
- Faza ponovnog uvođenja namirnica koje sadrže FODMAP a nakon značajnog poboljšanja stanja ili potpunog prestanka simptoma. Uvodi se jedna po jedna namirnica na minimum tri dana razmaka uz evidenciju reakcije organizma. Ova faza može potrajati 5-6 sedmica.
- Faza održavanja u kojoj se tolerirani FODMAP-ovi vraćaju u redovnu ishranu a trajno se izbjegavaju samo namirnice koje izazivaju simptome.
Iako ova dijeta daje dobre rezultate, podaci pokazuju da približno 30% pojedinaca ne reaguje na ovu opciju liječenja. S obzirom na to da se psihosocijalni faktori uočavaju kod velikog broja osoba s IBS-om, to bi moglo objasniti negativan odgovor na dijetalno liječenje IBS-a kod ovih pacijenata.
Mnogi pacijenti s IBS-om pozitivno reaguju unutar 1-2 sedmice od početka dijete, dok nekima treba 3-4 sedmice da odgovore.
Koja prehrambena vlakna su bolji izbor?
Neosporan je značaj dijetalnih vlakana za pravilno funkcionisanje probavnog trakta. Preporučen dnevni unos vlakana za odrasle u dobi od 19 do 50 godina je 38 g/dan za muškarce i 25 g/dan za žene, a odrasle osobe iznad 50 godina 30 g/dan za muškarce i 21 g/dan za žene.
Međutim, statistike pokazuju da se vlakna konzumiraju u znatno manjoj mjeri od preporučene.
Osobe koje imaju raznovrsnu ishranu, imaju naviku da jedu voće, povrće, mahunarke i integralne žitarice vjerovatno i unose dovoljno vlakana. S druge strane, ako se radije biraju rafinisane žitarice, industrijski proizvodi sa istovremenim niskim unosom voća i povrća, osoba sigurno ne unosi dovoljno vlakana.
Treba znati razlikovati topiva od netopivih vlakana i u zavisnosti od potreba organizma i odabrati prava. Nikako ne zaboraviti adekvatan unos tečnosti jer u suprotnom može biti više štete od koristi.
Netopiva vlakna
Netopiva vlakna, celuloza, hemiceluloza, inulin i lignani, su poželjna kod konstipacije i opstipacije. Ona u prisustvu vode bubre i omekšavaju stolicu.
Izvori netopivih vlakana su: pšenične mekinje, integralne žitarice, povrće i voće (zeleno lisnato povrće, mahune, kukuruz, paprike, patlidžan, celer, luk, kupus, prokulice, brokula, karfiol, kora voća poput jabuka i grožđa), mahunarke, orašasti plodovi, sjemenke.
Ove namirnice imaju visok udio FODMAP-a što dovodi do prekomjernih gasova i nadutosti kod nekih pacijenata.
Hranu koja sadrži celulozu najbolje je jesti dobro kuvanu (npr. kuvanu na pari, pečenu kuvanu i dinstanu), nasjeckanu, narezanu na kockice ili zgnječenu, s uklanjanjem kore i peteljki.
Topiva vlakna
S druge strane, topiva vlakna, pektini, gume i sluzi, uz pomoć vode grade gel i tako usporavaju pokrete crijeva. Značajna su jer mogu usporiti apsorpciju glukoze u crijevima i pomoći u snižavanju LDL-a a odlična su i hrana za dobre bakterije u crijevima.
U slučaju IBS-a, prednost imaju topiva vlakna. Savjetuje se postepeno povećanje unosa ovih vlakana kroz konzumiranje psiliuma, lanenih sjemenki, zobi, pektina , čia sjemenki.
Zaključak
Dijagnozu sindroma iritabilnog crijeva, IBS-a, postavlja isključivo ljekar na osnovu anamneze i rezultata pretraga. Pored uvođenja određenih lijekova, probiotika i digestivnih enzima ljekar Vam može savjetovati korigovanje ishrane i životnih navika.
Ukoliko ne dobijete konkretne preporuke za ishranu, pomoć trebate potražiti kod stručnjaka za ishranu.
LOW FODMAP dijeta se trenutno predlaže kao učinkovit tretman za sindrom iritabilnog crijeva uprkos nedostatku dugoročnih, randomizovanih kliničkih studija na velikom broju pacijenata.
Da bi se ispratila dijeta do kraja, neophodno je edukovati pacijenta i zamoliti za strpljenje. Takođe potrebna je češća komunikacija pacijenta i nutricionite koji vodi sam dijetalni proces.
Vođenje dnevnika ishrane je iznimno važno jer se njegovom detaljnom analizom tačno mogu izdvojiti namirnice koje izazivaju pogoršanje simptoma. Vrlo često to budu uobičajene namirnice poput jabuke, pšenice, luka, voćnih sokova itd.
I na svu sreću, kao što je ranije spomenuto, ne pogršavaju svi FODMAP-ovi abdominalne simptome kod jednog istog pacijenta. Stoga je istrajnost u otkrivanju presudna i još jedna potvrda neophodnog individualiziranja ishrane.
Koliko god da bude teško ispratiti cijeli proces, kvaliteniji život sa prilagođenom ishranom je svakako vrijedan truda.
Photo by Sora Shizamaki on Pexels
Izvor: www.nutikod.com
LITERATURA:
- Lacy BE, Mearin F, Chang L, Chey WD, Lembo AJ, Simren M, et al. (2016):Bowel Disorders. Gastroenterology. 150(6):1393–1407.
- Lauren P. Manning, K. Yaoand Jessica R. Biesiekierski (2020): Therapy of IBS: Is a Low FODMAP Diet the Answer Front Psychiatry. 11: 865.
- Massimo Bellini et al. (2020): Low FODMAP Diet: Evidence, Doubts, and Hopes12(1): 148.
- Hayes PA, Fraher MH and Quigley EM (2014): Irritable bowel syndrome: the role of food in pathogenesis and management. Gastroenterol Hepatol (N Y) 10:164–174.
- Chey WD (2016): Food: The Main Course to Wellness and Illness in Patients With Irritable Bowel Syndrome. Am J Gastroenterol. 111:366–371.
- Anamaria Cozma-Petruţ, Felicia Loghin, Doina Miere, and Dan Lucian Dumitraşcu (2017): Diet in irritable bowel syndrome: What to recommend, not what to forbid to patients! World J Gastroenterol. 23(21): 3771–3783.
- https://albertahealthservices.ca/assets/info/nutrition/if-nfs-ng-irritable-bowel-syndrome.pdf
- https://www.healthline.com/health/ibs-diet#foods-to-eat
