Poteškoće sa neugodnim stanjima i bolestima usne šupljine (duplje) su vrlo učestala pojava. Iako mogu prouzrokovati jake zdravstvene tegobe obično su takve prirode da ne iziskuju intervencije liječnika. Najučestaliji problemi sa usnom šupljinom se manifestuju kroz neugodan zadah iz usta, različite forme upale i paradentoza – infekcija koja zahvata zubno mesi i koštano tkivo te može dovesti i do gubitka zuba. Prehrana ima veoma bitnu ulogu u očuvanju zdravlja usne šupljine. Postoje namirnice koje bi se svakodnevno ili često trebale unositi kako bi se rizik od nastanka bolesti sveo na minimum. S druge strane postoje mnoge vrste hrane i pića koje mogu uveliko naškoditi zdravlju usne šupljine.
U nastavku ćemo objasniti zašto je usna šupljina toliko bitna te se posebno osvrnuti na uticaj namirnica na njeno zdravlje.
Usna šupljina ( usna duplja) – uloga u probavi hrane
Žvakanje, usitnjavanje i mljevenje hrane
Probava započinje u usnoj šupljini ( usnoj duplji ), a nastavlja se u ostalim dijelovima probavnog trakta. Najvažnija operacija koja se obavlja u ustima uz pomoć zuba, jezika i pljuvačke je usitnjavane i mljevenje hrane. Zanimljivo je da karnivori (mesojedi) imaju izražene zube očnjake koji im služe za trganje mesa prilikom unosa u usnu šupljinu i nemaju mogućnosti mljevenja hrane zbog nemogućnosti pomjeranja donje vilice. Herbivori (biljojedi), od kojih su brojni preživari, imaju mogućnost mljevenja hrane uz pomjeranje donjeg dijela vilice. Čovjek je omnivor (svaštojed), prirodno osposobljen za jedenje kako biljne tako i animalne hrane.
Kod čovjeka hrana se u toku procesa žvakanja pretvara u kašu ili se kao u slučaju krute hrane formira bolus. Obje forme su pogodne za gutanje i dalji transport u probavnom sistemu. Preporučuje se više puta žvakati svaki zalogaj prije nego se proguta. Neke vrste hrane koje su mekše konzistencije potrebno je manje žvakati, a neke koje su tvrđe i manje žvakljive više puta se žvaču.
Česte su preporuke da broj žvakanja treba biti najmanje 20 pa čak i do 50. Takve informacije više treba shvatiti kao preporuke koje ukazuju na bitnost žvakanja, nego kao na obavezu da se ispuni određeni broj žvakanja. Priprema hrane za gutanje i samo gutanje su prirodni refleksi urođeni čovjeku.
Stvarno potrebni broj žvakanja je opredijeljen prirodnim refleksom, a on ovisi o konzistenciji i teksturi (tvrdoći, elastičosti, žvakljivosti, gumoznosti) i drugim svojstvima hrane. Dakle, preporuke o broju žvakanja prvenstveno treba shvatiti kao mjere protiv brzog jedenja usljed žurbe i stresa koja naravno vremenom može prerasti i u nezdravu naviku.
Uloga pljuvačnih žlijezda
Uporedo sa mehaničkom pripremom hrane u usnoj šupljini započinje i kemijska probava hrane. Pljuvačne žlijezde koje se nalaze oko usne šupljine i ždrijela (vidi sliku) proizvode pljuvačku te je izlučuju u usta. Pljuvačka se u usnoj šupljini konstantno izlučuje u manjim količinama čime održava potrebnu vlažnost šupljine. Kada jedemo izlučuje se u većim količinama kako bi olakšala daljnji transport i započela kemijsku probavu hrane.
Pljuvačka sadrži brojne enzime, pretežno hidrolaze, od kojih je najvažnija alfa-amilaza ( ptijalin ) koji razlaže škrob do maltoze, što je razlog slatkog okusa u ustima nakon konzumiranja kruha i krompira. Ptijalin djeluje samo u alkalnoj sredini, a u kiseloj želučanoj sredini pri pH nižoj od 4 biva inaktiviran. Pošto je kiselost želučanog soka na početku uzimanja hrane znatno veća, gdje je pH vrijednost između 1 i 3, ptijalin odmah biva inaktiviran. Dakle, proces razlaganja škroba, koji je započet u ustima, se u želucu prekida.
U usnoj šupljini (duplji) postoje tri velike pljuvačne žlijezde:
1. podušna žlijezda (parotidna žlijezda ili parotida), nalazi se ispod i ispred uške, te parotidnim kanalom odvodi pljuvačku u usta s gornje strane
2. podčeljusna (submandibularna), žlijezda ispod donje čeljusti, izlučuje putem izvodnog kanala na dnu usne šupljine
3. podjezična (ili sublingvalna), koja se nalazi ispod jezika a djeluje s donje strane usta.
Kod brzog gutanja hrane i bez dovoljnog žvakanja, alfa – amilaza ne može da razvije svoju aktivnost, pa se probava složenih ugljikohidrata nastavlja u crijevima uz pankreasnu amilazu. Slično je i sa većinom ostalih enzimima zastupljenim u pljuvački. Također i kada se hrana uporedo uz zalogaje zalijeva tekućinom (vodom, mlijekom i sl.), enzimi iz pljuvačke bivaju razblaženi čime se reducira njihov učinak.
Uticaj prehrane na zdravlje usne šupljine ( usne duplje )
Prehrana igra veliku ulogu u očuvanju zdravlja usne šupljine. Postoje namirnice koje bi se svakodnevno ili često trebale unositi kako bi se rizik od nastanka bolesti sveo na minimum. Isto tako mnoge vrste hrane i pića mogu u velikoj mjeri naškoditi zdravlju usne šupljine.
Neke vrste hrane ( meso, mlijeko, jaja , žitarice i njihovi proizvodi ) prilagođavaju se probavi tokom kuhanja. Denaturacijom proteina mijenja se njihova konzistencija pa postaju lakše žvakljivi i probavljivi kao i više bioiskoristvi. Tako je pripema i kuhanje hrane jedan od značajnih preduvjeta koji mogu utjecati na zdravlje cijelog organizma ali i na zdravlje usne šupljine.
Namirnice koje treba konzumirati s oprezom
Prehrana sa visokom razinom šećera i kiselosti može ozbiljno štetiti oralnom zdravlju izazivajući probleme kao što su: karijes, stomatitis (upale oralne sluznice), dentalne erozije i gingivitis ( upale desni). Isto tako, prehrana bogata fitinskom kiselinom (žitarice, orašasti plodovi i mahunarke) dovodi do fragilnosti (krhkosti, lomljivosti) dentina i uopšte koštane mase. Zbog toga je potrebno pridržavati se općih načela raznovrsnosti i balansirane prehrane.
Što se tiče slatkiša, najopasniji su žele bomboni, jer se želatina lijepi za zube, a bakterije zadržavaju i razmnožavaju. Sve vrste hrane koje sadrže šećer izazivaju lučenje kiseline, te započinje proces demineralizacije zuba. To je prvi korak u nastanku karijesa. Svako konzumiranje hrane koja sadrži šećer pa čak i prepoučena hrana kao što je voće, zaslađeni čaj, kafa, voćni sokovi potencijalno su rizični za zube.
Naravno da se ne možete svega odreći, stoga bi bilo nabolje nakon konzumiranja namirnica štetnih za zube, usta 15 do 20 sekundi ispirati vodom.
Preporučena prehrana
S druge strane imamo namirnice koji bi se svakodnevno ili često trebale koristiti kako bi se rizik od nastanka bolesti, prvenstveno karcinoma usne šupljine, sveo na minimum. Neke od tih namirnica su: zeleni čaj, klinčići, žalfija, misvak, polen, jabuke, celer i propolis.
Kod zdravlja zubi pomaže zeleni čaj. Katehini zelenog čaja djeluju baktericidno u ustima i neutraliziraju neugodan miris.
Za zdrave zube preporučuju se konzumiranje čvrstih namirnica. One utječu na mišiće vilice, te potiču žvakanje i lučenje pljuvačke. A pljuvačka štiti zube i smanjuje kiselost u ustima. Primjer takve hrane su voće ( jabuke, krške, dunje) kao i korjenasto svježe povrće kao što je mrkva, peršin, celer itd. Ove vrste hrane uz duže žvakanje, vrše masiranje desni, čiste prostor između zuba te poboljšavaju prokrvljenost i nervnu senzibilnost. Za lijepe zube preporučuje se luk i peršin. Luk neutralizira djelovanje bakterija, dok peršin osigurava svjež dah.
Sir smanjuje kiselost u ustima i neutralizira štetno djelovanje nekih namirnica. Obiluje kalcijem i fosforom, te pojačava zaštitno djelovanje pljuvačke. Zato je umjesto slatkiša kao desert na kraju preporučeno pojesti komad sira, što je praksa u nekim dijelovima Italije.
Neugodan, loš zadah je poseban problem
Neugodan zadah je problem koji se pojavljuje kod miliona ljudi na zemaljskoj kugli i ovaj fenomen se u medicini zove halitosis. Većina osoba koje imaju neugodan zadah toga nisu svjesne jer su se njihova čula prilagodila tome stanju. Pri razgovoru treba uvijek promatrati reakciju sugovornika. Ako se takva osoba povlači nazad potrebno je provjeriti osobni zadah ili pitati sugovornika. Također i neugodan okus hrane, ako se pojavljuje duži vremenski period, ukazuje na prisustvo nekog od uzročnika neugodnog zadaha.
Postoji mnogo uzroka neugodnog zadaha, a neke od najučestalijih ćemo navesti u nastavku.
Post i dijeta
Osim lošom higijenom usne šupljine neugodan zadah može biti uzrokovan, primjera radi, i gladovanjem, naročito tokom keto dijeta ali i kod postača koji ne konzumiraju hranu duže od 6 sati.
Zdravstveni problemi
Zadah iz usta treba uzeti ozbiljno jer može biti i znak zdravstvenih problema. Posjeta liječniku ili stomatologu je preporučena ako neugodan zadah traje duže jer može biti posljedica ozbiljnih bolesti. Kad je neugodan zadah posljedica bolesti tada traje duže. Značjno češće neugodan zadah se pojavljuje kod osoba koje su oboljele od dijabetesa. Porast koncentracije glukoze u krvi može dovesti i do komplikacija u usnoj šupljini kao što su smanjeno lučenje i povećana gustina pljuvačke. Bolesti probavnog sistema i neravnoteža mikrobiote crijevnih bakterija, pri kojoj dolazi do narušavanja odnosa dobrih i loših bakterija u probavnom traktu, prouzrokuju također loš zadah.
Neugodan zadah iz usta može nastati zbog mikrobioloških i upalnih procesa u usnoj šupljini. Bakterije i drugi mikroorganizmi najbolje se šire kod poluvlažnih usta. Skupljaju se na jeziku, ostacima hrane na zubnom mesu i zubima. Pogodna mjesta su i različite naslage na zubima kao i u šupljinama.
Nezdrave životne navike i namirnice koje prouzrokuju loš zadah
Loš zadah također može biti uzrokovan hranom i nezdravim životnim navikama kao što su pušenje, pijenje alkoholnih pića i konzumiranje nekih vrsta hrane sa izraženim mirisom. Hrana se probavlja u probavnom traktu do malih molekula koje se apsorbiraju u krvotok i tako mogu doći i do pluća. Ako se jede hrana s jakim mirisom, kao što su češnjak ili luk, četkanje i čišćenje zubnim koncem prikriva miris privremeno. Miris neće nestati u potpunosti sve dok se tijelo potpuno ne očisti od takve hrane.
Reducirana hidratacija
Sva stanja koja doprinose smanjenju sinteze pljuvačke doprinose lošem zadahu iz usta. Tako loš zadah prirodno nastaje usljed starenja ljudskog organizma jer se smanjuje hidratacija i sadržaj vode u tijelu općenito. Disanje na usta može uzrokovati sušenje i smanjenu produkciju pljuvačke. Također i vrsta prehrane, raznorazne dijete i upotreba određenih lijekova mogu prouzrokovati smanjenje hidratacije.
Određeno doba dana je takodje značajno. U jutarnjim satima neugodan zadah je intezivniji.
Kako spriječiti neugodan zadah
Osnovni način da se spriječi loš zadah je prakticiranje dobre oralne higijene zubi i usta, što podrazumijeva pranje uz četkanje zuba nakon svakog obroka. Pri tome je značajno i četkanje jezika. Preporuka je pravilan odabir četkica i njihova zamjena svakih 2 – 3 mjeseca. U praksi se smatra da je zubni konac dobar način za uklanjanje hrane, plaka odnosno mehaničkog čišćenja a zatim pranja zubi.
Pored redovne i temeljite oralne higijene, kao i redovnih posjeta stomatologu, da bi se održalo zdravlje usne šupljine, potrebno je paziti na prehranu i češće konzumirati namirnice sa aktivnim komponentama koje djeluju pozitivno na usnu šupljinu i štite je od bolesti.
Osnovne preventivne mjere za zdravlje usne šupljine su održavanje higijene, pravilna prehrana i redoviti monitoring kod liječnika i stomatologa. Ovo je važno jer je zdravlje usne šupljine odraz zdravlja cijelog organizma.
Hrana sa posebnim utjecajem na usnu šupljinu ( usnu duplju )
Po izgledu i čvrstoći zubi, izgledu i boji desni te zadahu, može se doći do zaključka koji aktivni sastojci iz hrane nedostaju u organizmu, ili kojih aktivnih sastojaka ima previše. Namirnice koje u sebi sadrže aktivne komponente za zdravlje usne šupljine su raznolike – od voća i povrća do pčelinjih proizvoda.
Neke od tih namirnica ćemo spomenuti i posebno obraditi zbog njihovog izraženog blagotvornog dejstva na usnu šupljinu:.
Klinčići / karanfilić
Karanfilić je drvo čiji se cvijet koristi kao droga. Raste u tropskim predjelima uz Indijski okean, danas se također i uzgaja. Koriste se osušeni pupoljci cvijeta karanfilića. Cvijet se bere dok još nije otvoren, kada boja čašice postaje ružičasta. Postepenim sušenjem na suncu, formira se karakteristična crveno-mrka boja. Pupoljak ima specifičan oblik klina (zbog toga naziv “Klinčić”).
Značajan je prvenstveno zbog fenilpropanskih sastojaka:
• eugenola i
• aceteugenola
koji zajedno sa kariofilenom djeluju antimikrobno te blago anestetski na lokalnom mjestu aplikacije. Ukupna količina eugenola i aceteugenola je oko 85%, a za kvalitet ulja veoma je važan njihov međusobni odnos (7:1). Specifičan je i seskviterpenski derivat kariofilen kao i tanini, smola i vosak koji također ulaze u sastav karanfilića.
Ulje klinčića velikim se dijelom sastoji od anestetičkog i antiseptičkog sastojka eugenola. Poznat je po tome što liječi upale, bakterijske i gljivične infekcije, te ublažava bolove. Ulje klinčića je aktivni sastojak u više vodica za ispiranje usta i različitih preparata koji se mogu nabaviti bez recepta, a služe za smirivanje zubobolje. U stomatologiji se koristi kombinacija eugenola sa cink oksidom u smislu protekcije usne šupljine kao i kod smanjenja procenta bakterijske infekcije Listeriae monocytogenes i Lactobacillus sakei u hrani. Signifikantna je toksičnost eugenola za jetru, stoga predoziranje može izazvati gastrointestinalne tegobe kao i vrtoglavicu i nesvjesticu.
Ekstrakti karanfilića kao i eterično ulje (Caryophylly aetheroleum) koriste se kao stomatološki antiseptik i blagi anestetik. Etanolni rastvor eterskog ulja (1-5%) koristi se za ispiranje sluznice usta kod različitih oštećenja i inflamatornih procesa u oralnoj šupljini. Tinktura dobijena od droge ili rastvor eteričnog ulja u alkoholu koristi se kao aromatik, korigens i stomahik, kao i za lokalno ublažavanje boli u stomatologiji te kod upalnih promjena sluznice usta i ždrijela.
UPOTREBA KLINČIĆA
U slučaju bolova u usnoj šupljini (zub ili desni) cijeli ili lako nagriženi klinčić se može staviti na desni, što bliže bolnom području. Tu ga zadržite 10ak minuta.
Za ispiranje usta se može koristiti nakon stavljanja u kuhanu vodu 10-15 minuta (kao kad čaj pripremate) te također i u kombinaciji sa čajem od žalfije.
Žalfija ( kadulja )
Žalfija / kadulja je višegodišnji, jako razgranat žbunić. Raste na krečnjaku uz jadransku obalu te dublje u kontinentu ka Hercegovini i Crnoj Gori. Kao droga, ali i kao začin, koristi se osušeni list samonikle ili gajene žalfije. Listovi se beru kada su potpuno razvijeni prije ili tokom cvjetanja biljke te se potom suše. List je na kratkoj ili dužoj lisnoj dršci lancetastog oblika te pri bazi srcoliko zaobljen. Veoma je istaknuta mrežasta nervatura na naličju lista, te je isti debeo, mekan i izrazito dlakav.
Žalfijin list je veoma bogat monoterpenima: tujonom, cineolom i kamforom te ostalim sastojcima kao što su fenolkarbonske kiseline i flavanoidni heterozidi sa adstrigentnim, spazmolitičnim i antimikrobnim djelovanjem.
Žalfija djeluje antiseptično, pa se primjenjuje za grgljanje, ispiranje grla kod upala grla, afti. Djeluje antimikrobno i spazmolitično (opušta glatke mišiće). Smanjuje lučenje pljuvačke, a reguliše i znojenje. Prirodni je konzervans, jer djeluje antimikrobno. Zahvaljujući svojstvu da sprječava razvoj virusa, primjenjuje se i u mastima protiv herpesa. Djeluje adstrigentno, pa se spolja primjenjuje za zaustavljanje krvarenja rana, ali i za dezinfekciju rana i čireva. Koristi se za inhalaciju kod astme, bronhitisa, ali i kod infekcija disajnih puteva, jer djeluje i antimikrobno.
UPOTREBA
Čajem od žalfije ( kadulje ) je preporučljivo ispirati usnu šupljinu / duplju svako jutro i večer, nakon pranja zubi. Obzirom da kod ispiranja usta nema opasnosti od predoziranja možete to činiti i češće.
Paprena metvica
Paprena metvica, kao i ulje paprene metvice, djeluje mikrobicidno, a uz to ima ugodan miris i aromu.
Za smanjenje neugodnog zadaha može se koristiti čaj ili ulje od paprene metvice. Sa količinom treba biti oprezan jer može izazvai probavne smetnje.
Komorač i anis
Sjemenke komorača ili anisa se mogu žvakati slično kao i kod upotrebe klinčića. Preporučeno je nositi ih u zatvorenoj posudi kako bi se zadržale biološki aktivne materije. Od anisa se također može pripremiti čaj kojim se ispiraju usta.
Zeleni čaj
Zeleni čaj ima protuupalno i antimikrobno djelovanje (katehini i polifenoli) pa može smanjiti prisutnost bakterija u ustima te se zbog toga preporučuje za očuvanje zdravlja usne šupljine. Osobe koje redovito ispijaju zeleni čaj imaju manji rizik od prijevremenog gubitka zubi.
Voće i povrće
Za zdravlje usne šupljine doprinosi hrana sa više vlakana, pogotovu voće i povrće, te integralne žitarice. Celer, peršun, mrkva, jabuka, dunja, kruška su odlični izvori vlakana ali posjeduju i abrazivna svojstva u pogledu čišćenja zubi i desni. Na taj način čiste površinu zubi. Jabuka i celer pojačavaju proizvodnju pljuvačke, a njen manjak pogoduje nakupljanju bakterija i stvaranju karijesa. Jabuka i celer mogu pomoći u prevenciji nakupljanja plaka, zbog čega štite i zdravlje krvnih žila.
Zbog sadržaja šećera i voćnih kiselina, voće ipak ne može u potpunosti zamijeniti pranje zubi po standaradnoj proceduri.
Propolis
Propolis je smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća, kao i drugih biljaka.Hemijski sastav propolisa je promjenjiv budući da zavisi od vrste biljke s koje su ga pčele sakupile. Općenito, sirovi propolis se sastoji od oko 50% smole, 30% voska, 10% eteričnih ulja, 5% polena, i 5% od raznih organskih spojeva.
Pčelinji vosak je kompleksna smjesa nepolarnih jedinjenja dugog alifatičnog niza kao što su alkani, alkeni, alkadieni, alkoholi, masne kiseline i njihovi estri. U propolisu su pronađeni vitamini: tijamin, riboflavin, piridoksin, nikotinska, pantotenska kiselina te C i E vitmin i dr. Osim toga, propolis je bogat karotenoidima.
Aktivni sastojci propolisa su: flavonoidi – antioksidansi, posebno cafe-fenetilester kiselina, te clerodan diterpeni za koje se vjeruje da zaustavljaju proces reprodukcije ćelija tumora i artepelin C: koji djeluje kao pomoć u osnaživanju imunološkog sistema
Propolis je najistraživaniji pčelinji proizvod. Brojne studije pokazale su da djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa i upala te da ima anestetički, antioksidacijski i antitumorski učinak, spriječava rast biljaka i klijanje sjemena, potiče regeneraciju tkiva i jača imunološki sustav. Propolis je dobar biostimulator, jer aktivira i stimulira specifična antitijela u organizmu. Uz imunomodulatorno djelovanje (jačanje imunološkog sustava), najpoznatija i najčešće primjenjivana aktivnost propolisa na ljudsko zdravlje je ublažavanje upalnih procesa sluznice usne šupljine i desni.
Propolis pokazuje širok spektar bioloških djelovanja (antimikrobno, antioksidativno, antiinflamatorno, imunostimulatorno, antikancerogeno), te se od davnina koristi u narodnoj medicini. Hemijski sastav propolisa, kao i sadržaj biološki aktivnih jedinjenja u njemu, zavisi od njegovog botaničkog i geografskog porijekla, vrste / pasmine pčela, kao i godišnjeg doba u kojem se prikuplja.
Sakupljanje nije dopušteno za vrijeme ili odmah nakon tretmana veterinarskim lijekovima, zbog visokog rizika kontaminacije. Prerađeni proizvodi od kontaminiranog propolisa mogu uzrokovati zdravstvene tegobe za potrošače. U nedostatku biljne smole, pčele prikupljaju bitumen i ulja antropogenog porijekla, što je veoma značajno sa aspekta monitoringa zagađenja životne sredine, ali ne smije se zaboraviti da, ako u blizini pčelinjaka ima katrana pčele će ga uzimati i njime također lijepiti rupe na plastici i prostor između plastične mreže i satonoša koji je manji od pčelinjeg prolaza. Takav propolis se ne može koristiti, pa zato treba biti oprezan da se propolis ne bi zagadio.
Upotrebljava se u stomatologiji za jačanje zubnog mesa i kao sredstvo u liječenju paradontoze. Uz to, sprječava stvaranje zubnog plaka i karijesa, zaustavlja razmnožavanje bakterija u usnoj šupljini i pomaže u održavanju higijene usne šupljine. Nadalje, smanjuje bolnu osjetljivost zubi i zubnog mesa jer ima potpuni lokalni anestetički učinak kao lidokain. Djelovanje protiv bolova pokazuje ne samo kad se primjenjuje lokalno nego i kad se unosi u organizam. Povećava čvrstoću zubne cakline, smiruje akutnu i kroničnu upalu desni i liječi afte. U tim slučajevima najčešće se primjenjuje tinktura propolisa, odnosno alkoholna i bezalkoholna otopina propolisa.
Spirulina
Spirulina je značajna zbog visokog sadržaja klorofila, a može se naći i u različitim biljnim pripravcima. Klorofil iz spiruline doprinosi zdravlju usne šupljine.
Sol i soda bikarbona
Za njegu usne šupljine koristi se soda bikarbona i kuhinjska sol. Soda bikarbona uspješno uklanja kamenac i regulira pH vrijednost a otopina soli djeluje osmoanabiotski na mikroorganizme u usnoj šupljini i sanira nekrotična tkiva.
Misvak
Misvak, biljka sa arapskog podkontinenta. Misvak je grančica veličine grafitne olovke, potpuno je prirodna i služi za održavanje oralne higijene na način što se gricka i koristi za četkanje zuba i desni. Posjeduje antimikrobsko djelovanje. Njegove kemijske komponente imaju efikasno dejstvo za održavanje oralnog zdravlja. Tanini koji se nalaze u misvaku igraju ulogu sredstva za zatvaranje pora te stoga umanjuje gingivitis. Kalcijum koji se taloži u pljuvački nakon upotrebe misvaka pomaže remineralizaciji zubnog emajla, i održava zube jakim. Smola koja se nalazi u površinskom sloju štiti zube od dalje štete mikroba. Mnogo drugih dejstava na općenito oralno zdravlje se krije u misvaku, a sve to skupa osigurava i normalan i zdrav zadah.
Acidofili
Probiotici acidifili i bifidofaktori takodje mogu doprinijeti zdravlju usne šupljine.Mogu biti u tekućoj formi ili u formi kapsula.
