BITI TUŽAN I DEPRESIVAN NIJE ISTO!
Raširenost psihičkih poremaćaja je danas mnogo veća nego što se misli, u porastu je i zahvata gotovo pola stanovništva industrijalizovanih zemalja. S druge strane, psihički poremećaji su nedovoljno dijagnostikovani od psihijatara i psihoterapeuta. Manje od polovine onih koji imaju neki od psihičkih poremećaja su zabilježeni, dok druga polovina nerado traži stručnu pomoć ili svoje teškoće ne vidi kao takve. Samo 2 od 5 osoba vidi promjene raspoloženja, anksioznost, panične napade ili zloupotrebu droga kao poremećaj za koji im treba stručna pomoć, posebno u prvoj godini pojavljivanja simptoma.
ŠTA ZNAMO O DEPRESIJI DANAS?
Depresija je stara koliko i čovječanstvo. Ubraja se ne samo u najranije opisane bolesti u istoriji medicine, nego i u najčešće psihičke poremećaje današnjice. Trenutno je depresija za žene jedan od najvećih zdravstvenih problema, a u ukupnoj populaciji je na četvrtom mjestu svih oboljenja.
Depresija, anksioznost, psihička bol više pogađaju žene nego muškarce nevisno od zemlje u kojoj žive i okruženja. Pritisci kojima su žene danas izložene, počev od višestrukih uloga, spolne diskriminacije, siromaštva, prekovremenog rada, porodičnog nasilja i seksualnog zlostavljanja, uveliko utiču na loše mentalno zdravlje žena.
Postoji pozitivna veza između učestalosti i ozbiljnosti takvih društvenih faktora i učestalosti i ozbiljnosti problema mentalnog zdravlja kod žena. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Generalno u zemljama u razvoju, 20% stanovništva pati od depresivnih i/ili anksioznih poremećaja.
Depresija danas predstavlja važnu odrednicu i stiče se dojam kako poprima razmjere epidemije. Bilježi se stalni porast broja osoba koje pate od depresije, ali je sve češća i među mlađim ljudima, pogotovo među tinejdžerima i adolescentima.
Smatra se da u regiji Zapadnog Balkana oko 5% stanovništva boluje od neke vrste depresivnog poremećaja. Upotreba sredstava za smirenje i lijekova protiv depresije je u porastu. BIH još uvijek nema zvanične podatke koji je to iznos koji se troši, dok se u Hrvatskoj potroši čak 40 miliona KM godišnje, gdje je u posljednjih pet godina njihova upotreba porasla za 20%.
KAKO PREPOZNATI DEPRESIJU?
Najmanje svaki deseti čovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije. Može se javiti od dječje do starije dobi, a naročito je česta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje duboke patnje i to je za čovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti. Depresija je više od obične tuge. Ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nesrazmjerna uzroku, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom riječju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije tuga, nego depresija.
Uglavnom počinje gotovo posve neprimjetno, kontakti i uobičajeni razgovori s ljudima polako postaju isprazni i dosadni, gubi se zanimanje za svakodnevne, male stvari, čovjek se osjeća nelagodno u društvu, nestaje zanimanje za bliske i drage osobe, u duši više nema radosti, a gotovo svaka misao i svaki zadatak koji se treba obaviti praćen je neobjašnjivim osjećajem nelagode i straha. Ničim izazvana tuga traje, prati čovjeka danima i ne prestaje.
Depresija je ozbiljan mentalni poremećaj, prava bolest koja se treba liječiti. Ona zahtijeva liječenje jer utiče na cjelokupni život osobe, a ako se ne liječi, sve se više pogoršava. Zbog neupućenosti depresiju često ne prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kad depresija uzrokuje značajne bračne, porodične, profesionalne i socijalne poteškoće. Depresija je bolest sa značajnom stopom smrtnosti. Podaci govore da i do 15% depresivnih osoba počini samoubistvo.
Zablude koje prate depresiju su da će brzo proći sama od sebe, pa liječenje i nije potrebno, da napada samo slabe i bespomoćne, da će promjenom okoline proći i depresija (naprotiv, depresija je kao kofer, putuje zajedno s njegovim vlasnikom), da depresivan čovjek najbolje zna kako mu je (što je djelimičo tačno) pa se sam može i izliječiti (što je potpuno pogrešno).
Depresija NIJE ljenost, nedostatak volje, osjećaj slabog raspoloženja ili prolazne tuge, to je bolest čitavog tijela, izaziva u čovjeku neopisivu psihičku bol. Depresija je pravi pakao u duši. Kako bolest napreduje, dolazi se u zonu užasa i to se najčešće uoči kada ni sreća i osmijeh najmilijih i najbližih ne mogu više kod osobe izazvati baš nikakvu radost. Na žalost, veliki broj depresija ostane neprepoznat, neki podaci govore čak i o brojci od 60%. Čovjek sam ne može uočiti da je u depresiji, ne prepoznaje simptome ili uglavnom misli kako je neobjašnjivi osjećaj nezadovoljstva privremeno stanje i da će proći samo od sebe. Čovjek uglavnom ne sluša svoju dušu i tijelo. Jednim dijelom to je zato što su simptomi prikriveni nekim drugim, na primjer fizičkim simptomima i ostaju neprepoznati, a dijelom zbog stigmatizacije psihičkih poremećaja.
Depresija je bolest koja uzrokuje smetnje u emotivnoj, ali i fizičkoj sferi pojedinca. Većina ljudi tokom života iskusi žalosno raspoloženje. Stresni događaji poput smrti u porodici ili finansijski problemi mogu biti povod za depresiju, ali često su to događaji koji su povezani za životnim ciklusom i događajem i u nama izazivaju tugu, nesrapoloženje, potištenost koji su prolaznog karaktera i nemaju dugi kontinuitet. Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba kontinuirano osjeća žalosno svakog dana u razdoblju od dvije sedmice ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.
Depresivne osobe su slabo raspoložene, tužne, bezvoljne i pojačano umorne. Depresija se također manifestira ravnodušnošću, bezidejnošću, apatijom, gubitkom životne radosti ali i u nekim slučajevima pojačanom napetošću, nemirom i razdražljivošću. Isto tako depresija može ometati osnovne fizičke funkcije, te se manifestirati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, iscrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću. Depresivno raspoloženje onemogućava osobu u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi koji pate od depresije mogu osjećati pretjerani sram ili krivicu i mogu se opširno baviti mišlju o smrti i umiranju, uključujući i ideje o samoubistvu.
ŠTA URADITI I KAKO (SI) POMOĆI?
Mada je depresija izlječiva, u više od 50% slučajeva je ponavljajuća. Smatra se da se kod 2/3 ljudi ona vrlo uspješno liječi, no u prevenciji povrata važan je faktor, uz upotrebu lijekova, i rad na sebi, promjena životnog stila, preformuliranje ciljeva, odnosno čitav niz psiholoških i socijalnih promjena.
Stručnu pomoć treba potražiti ako tuga, razdražljivost, gubitak energije, nemogućnost popravljanja raspoloženja, nesanica, napetost, nemir, osjećaj krivice i razni fizički simptomi traju duže od petnaestak dana, odnosno kada je tuga takvog intenziteta da sami vidimo ili nam drugi kažu da više ne možemo sami, da smo drugačiji, da smo promijenili ponašanje ili počeli zakazivati. Poslušajte one koji su s vama najbliži, jer oni najbolje vide da ste drugačiji. Ponekad čovjek sam vidi da dalje ne ide, umor koji osjeća ili nezadovoljstvo koje ga preplavljuje traje danima i počinje ugrožavati normalno funkcioniranje.
Depresivni poremećaj treba liječiti i liječenje početi na samom početku, ne samo zbog teško podnošljive patnje i boli koju nosi depresija nego i zbog prevencije propadanja moždanih stanica i gubitka kvalitete određenih psihičkih funkcija. Savremene biološke teorije navode da je depresija progresivna degenerativna bolest koja dovodi do bržeg propadanja moždanih stanica, a u kliničkom smislu može imati posljedicu u poremećaju kognitivnih funkcija (problemima s pamćenjem, koncentracijom, mišljenjem, prisjećanjem). Što raniji početak liječenja je jako važan, a to znači prepoznavanje depresije kao poremećaja. Liječenjem se proces propadanja stanica može zaustaviti i spriječiti daljnje propadanje.
Važno je znati o kojem se modalitetu depresivnosti radi: depresiji kao poremećaju, depresivnom raspoloženju ili samo o nekom pojedinačnom simptomu depresije. Ono što zovemo depresijom često je samo depresivno raspoloženje koje predstavlja uobičajeno ljudsko iskustvo u odnosu na doživljaje unutrašnjeg i vanjskog svijeta i životnog ciklusa pojedinca. Svako može biti tužan jer nije ostvario neki cilj, jer je doživio neuspjeh ili proživljava separaciju ili gubitak, ali to ne mora značiti da ima depresivni poremećaj. Raspoloženje je promjenjivo i posve je nerealno očekivati da će uvijek biti dobro i veselo. Svi su ljudi iskusili tugu, tjeskobu, napetost i te neugodne osjećaje treba prihvatiti kao dio života ako takva stanja ne traju duže od dvije sedmice u kontinuitetu ili ako ozbiljno ne narušavaju porodično i socijalno funkcioniranje.
Najbolji efekti u liječenju depresije se postižu kombinacijom farmakoterapije i psihoterapije. Depresivne epizode se mogu liječiti u velikom broju, u gotovo 70-80% slučajeva. Sistemska porodična psihoterapija je dokazala efikasnost u liječenju depresije.
Depresija je bolest, jednako kao i povišeni krvni pritisak ili dijabetes. Osobe koje pate od depresije trebaju naučiti kako je prepoznati i nositi se s njom tokom života. Postoje učinkoviti načini za liječenje depresije i za ponovni povratak u normalan život bez patnje, kao što je adekvatna medikamentozna terapija uz odgovarajuću psihoterapiju. Ali ako se depresija ne liječi, ona može postati bolest koja ugrožava život!
Ne ustručavajte se da potražite pomoć ukoliko prepoznate neke od simpotoma depresije, vi možete vratiti kormilo u svoje ruke i upravljati vašim životom uz adekvatnu stručnu podršku i pomoć.
