Za djecu, roditelji ili odrasli koji se brinu o njima su osnovni uzor i oslonac u kontaktu sa ostatkom svijeta. Bez obzira kakvo je realno stanje u okruženju, djeca će prije svega reagovati na reakcije odraslih. Roditelji su ti koji djeci prevode i objašnjavaju događaje u svijetu. Oni gledaju i slušaju nas i kada im se ne obraćamo direktno i ponašaju se u skladu sa tim. Osim kvalitete odnosa sa djetetom, vrlo je važna porodična dinamika. U prevodu, neusklađeni odnosi odraslih onemogućavaju djetetu osjećaj stabilnosti i sigurnosti, jer, ako se dvoje najvažnijih bića u dječjem svijetu ne slažu, dijete mora samo da donosi odluke kome da vjeruje a kome da se suprostavi. A takva vrsta odluke je preteška za dijete.
Kada je u pitanju vanredna situacija svi ljudi na neki način reaguju. Značajna promjena u svakodnevnici je po definiciji stres, pa je na odraslima zadatak da se funkcionalno prilagode novim okolnostima. Vrlo rijetko to ide lako, prisutan je strah, ljutnja, tuga, nemoć, dosada, isplivavaju ranije potisnute emocije.. mnoštvo je nezadovoljenih potreba svih članova porodice. U ovako zahtjevnom periodu javlja se i potreba da se još intenzivnije zabavimo svojom djecom.
Predškolski uzrast
Do 7.godine života kod djece je slabo ili nikako razvijena vremenska orjentacija i dominira magijsko mišljenje. To znači da će dijete više puta dnevno i svaki dan željeti trenutno neizvodive aktivnosti, izaći napolje, na igralište ili igraonicu, otići u posjetu nekome, zovnuti nekoga u posjetu, i sl.
Za djecu, roditelji su u ovoj dobi svemogući i nije im baš razumljivo da neko drugi (nepoznat i nevidljiv) može zabraniti nešto roditeljima.
Policija je čest plašioc u toj dobi i najčešće korišteni viši autoritet koji ćete i sada moći iskoristiti (policija ne da djeci napolje), ali razmislite jer to može proizvesti negativnu percepciju policije. Na 1000 zašto pitanja dnevno nije lako naći strpljenja da se odgovori pa ostavljajte sebi dovoljno vremena za to. Kao razlog navedite da se pojavila bolest koju djeca prenose prljavim rukama a odrasli teško podnose. Izvor straha zamijenite ritualom koji će im dati samopouzdanje i osjećaj sigurnosti. Izaberite pjesmicu koju vole i vježbajte pranje ruku po preporučenim pravilima. Osim dobrih higijenskih navika, djeca će se osjećati važnim i povezati aktivnost sa ugodom (provode vrijeme sa roditeljima i zabavljaju se pjevajući). Pjesmica bi trebala trajati 20-ak sekundi. Alternative su pješčani sat, brojanje do 20, i sl. Obzirom da kod male djece dominira magijsko mišljenje, iskoristite to da osjete zaštitu. Kroz religiju (Bog, anđeli..) ili bajke (dobre vile) objasnite im da su djeca zaštićena i samo trebaju slušati roditelje. Dječja pažnja u ovoj dobi je ograničena za usmjerene aktivnosti, te će vrlo brzo preći na drugu temu i to iskoristite.
Školski uzrast
U ovoj dobi djeca su samostalnija, konkretnija i već imaju neke obaveze. Bolest tretiraju vrlo konkretno i njima je potrebno nešto više objašnjavanja. Već imaju predstavu o bolesti i smrti i mogu se javiti snažne reakcije straha za sebe i druge važne osobe.
Budite jako pažljivi šta govorite pred djecom ovog uzrasta. I kada mislite da vas ne slušaju zabavljeni nekom aktivnosti, oni sada slušaju više nego ranije, i razmišljaju o tome.
Obzirom na ograničeno iskustvo, informacije i način razmišljanja, vrlo lako i često dolaze do pogrešnih zaključaka. Ne izlažite ih sadržajima koje ne mogu razumjeti bez da o tome razgovarate sa njima. Ne izlažite ih neprimjerenim sadržajima. Pokažite im prave informacije, saslušajte šta oni već znaju. Budite dostupni za razgovor, te ako trenutno to niste u mogućnosti dajte kratki vremenski okvir (kad završim ovaj razgovor, poslije ručka, i sl). Ova djeca imaju dodatni zadatak prilagodbe na novi način školovanja te im pomozite. Pohvalite ih i ohrabrite. Organizujte dan. Umjesto rasporeda časova, sada možete napraviti cjelodnevni raspored. Vrijeme za školu, igrice i youtube, kućne obaveze, obroke. Raspored se neće uvijek striktno ispoštovati ali vodite računa da imaju bilo kakvu organizaciju dana. Obezbjedite barem pola sata zajedničke aktivnosti koja je opuštajuća. Vježbanje, crtanje, slaganje slagalica, priča, pjevanje, gledanje filma zajedno. Budite dostupni za pitanja. Dozvolite im i priznajte emociju koju osjećaju, nisu to samo dječje bubice. Ako su tužni utješite ih, ako su uplašeni ohrabrite. Ako su ljuti razgovarajte. Budite im dostupni.
Pubertet i adolescencija
Ova djeca nisu više mala djeca ali nisu ni odrasli. Kao reakciju na stres, u ovoj dobi se najrjeđe ponašaju u skladu sa svojom dobi.
Nesigurniji adolescenti će se vratiti u dječju dob i ponašati kao da su mlađi, na taj način izbjegavaju suočavanje sa okolnostima na koje nisu spremni. Drugi dio će pokušati preuzeti ulogu odraslog naročito ako odrasle dožive kao nesigurne. Jedan manji dio će uložiti značajan napor da doprinesu porodičnom funkcioniranju u vanrednim uslovima.
O COVID-u vjerovatno znaju više nego vi pa podijelite informacije, razgovarajte. Odnos prema školskim obavezama je posebno izražen u uslovima kada nema vidljivog školskog autoriteta. Koliko god izgledalo suvišno, banalno i beskorisno, uključite se u njihov dan. Trebali bi znati njihov raspored časova, objasniti gradivo koje ne mogu sami da razumiju iz pisanog materijala, pomoći u potrazi za dodatnim objašnjenjima, ponuditi im rješenja. Nemojte na njih usmjeravati nezadovoljstvo i frustraciju zbog povećanog obima obaveza koje imate.
U ovoj dobi djeca se pripremaju za odraslu dob i stalno ih prati osjećaj da nisu dovoljno dobri, snažni, sposobni. Strah da neće uspjeti opravdati očekivanja, da neće uspjeti.
Njihova prethodna iskustva su iz dječje dobi im sada ne koriste mnogo. Trebaju puno strpljenja, često i vremena ali i podrške, pohvala, ohrabrenja. Osim školskih obaveza, u ovoj dobi se već dobrim dijelom mogu brinuti o sebi i učestvovati u kućnim obavezama. Pokušajte izbjeći naređivački odnos i dogovorite koje aktivnosti i u kojem rasporedu trebaju obaviti. Ako adolescent izražava nepoštovanje prema članovima porodice, problem je najčešce prisutan od ranije i teško će se riješiti u vanrednim uslovima. Ipak, kada se smire emocije razgovarajte sa djetetom. Poštovanje koje treba da pokaže mora i da doživi, vidi na primjeru. Izrazite svoje emocije i očekivanja, i saslušajte šta imaju da kažu.
Ne možete sakriti svoje slabosti od djece ove dobi i ne pokušavajte. Dozvolite i sebi i njima osjećaj da niste svemogući, da griješite, da niko nije savršen, i da nam je svima zadatak da se popravljamo i rastemo cijeli život.
Piše Ana Abramušić, dipl.psiholog
LITERATURA:
David Fenell, Barry K Weinhold (2003), Counseling Families, Love Pub Co
Joseph A.Micucci (2009), The Adolescent im Family Therapy, The Guilford Press
Charles J. Gelso, Elizabeth Nut Williams, Bruce R. Fretz (2014), Counseling psychology, APA
Slika: Sharon McCutcheon / Pexels
