Hipertenzija je jedan od najčešćih uzroka razvoja hroničnih bolesti u savremeno doba. Pravovremeno otkrivanje, ali i način na koji se nosimo sa ovom bolešću i ponašamo prema sebi, mogu u velikoj mjeri doprinijeti sprječavanju razvoja zdravstvenih komplikacija i hroničnih bolesti.
Indicije su da početak hipertenzije može sezati još u djetinjstvo i adolescenciju, ali obzirom da u početku jasni simptomi mogu izostajati, ili nisu toliko ometajući da bi osoba potražila ljekarsku pomoć, može proći duži vremenski period do konačnog postavljanja dijagnoze. Zbog težeg otkrivanja indicije su i da je hipertenzija mnogo češća u općoj populaciji nego što se to bilježi u kliničkoj praksi.
Pored bioloških faktora, način života i psihološki faktori igraju značajnu ulogu u nastanku hipertenzije, te mogu značajno interferirati sa težinom oboljenja, razvojem daljih zdravstvenih komplikacija i ishodom.
Promjena životnih navika i stilova
U liječenju hipertenzije promjena načina života ima važno, često i ključno mjesto. Promjena navika (u ovom slučaju ishrana, redukcija tjelesne težine, uzimanje propisane terapije, te način provođenja slobodnog vremena) općenito jeste veliki izazov i zahtijeva visok nivo motivacije i ulaganje truda. Da bi osoba bila motivisana da promijeni način života, prvenstveno mora pravilno razumjeti prirodu hipertenzije i sve dugoročne dobrobiti promjene životnih navika. Davanje općih informacija od strane ljekara ne bude uvijek dovoljan poticaj za promjenu. Osobe se mogu psihološki teško nositi sa informacijom da im je zdravlje narušeno, kao što im i promjena načina života (onoga što im je poznato i na šta su navikli) može teško padati. Narušeno zdravlje se nerijetko doživljava kao gubitak, pa se u početku mogu razviti i depresivne i anksiozne reakcije. Ukoliko simptomi hipertenzije nisu toliko izraženi da bi postali ometajući, prihvatanje situacije može biti dodatno otežano, te se informacije od strane ljekara mogu tumačiti kao pretjerane.
Ukoliko se radi o djetetu, uspjeh liječenja ovisi i o tome da li su roditelji pravilno shvatili problem, da li su usaglasili svoje stavove i odgojne stilove, ali i o tome kako se nose sa informacijom da njihovo dijete ima hipertenziju. Ukoliko se roditelj ne može suočiti sa situacijom, može se ponašati izbjegavajuće, što obično znači da neće adekvatno sarađivati sa medicinskim timom, ili neće adekvatno slijediti medicinske preporuke. S druge strane, pretjerana zabrinutost roditelja može negativno uticati na razvoj djetetove slike o sebi (npr. da je drugačije od svojih vršnjaka, slabije ili manje vrijedno), učiniti ga pretjerano ovisnim o roditeljskoj skrbi, što ometa proces osamostaljivanja i postepenog preuzimanja odgovornosti za vlastito zdravlje, ili uticati na pojavu drugih psiholoških razvojnih problema.
Promjena načina života je posebno izazovna za adolescente. Adolescenti imaju normalnu razvojnu težnju da se ponašanjem uklope među svoje vršnjake, pa im promjena načina života može posebno teško padati, ako to podrazumijeva da se neće ponašati u skladu sa očekivanjima njihovih vršnjaka (uključujući način ishrane, konzumaciju nikotina, kofeina i dr.). Neki se brinu da će biti izloženi provokacijama ili odbacivanju ako njihovi vršnjaci otkriju da imaju zdravstvenih problema. Kada se radi o pridržavanju zdravstvenih preporuka, otežavajući faktor predstavlja i biološko sazrijevanje. Odnosno, zone u mozgu koje su zadužene za tzv. egzekutivne funkcije (važne za planiranje, organizaciju, samokontrolu, rješavanje problema, adaptivno ponašanje…) su nezrele. Samim time je adolescentima teško razumjeti da aktuelni način života može u odrasloj dobi dovesti do razvoja ozbiljnih hroničnih bolesti.
U početnoj fazi promjene životnih navika i stilova, redovno vođenje dnevnika ishrane, uzimanja terapije i fizičke aktivnosti pomaže da se nove, zdravije životne navike uvedu i održavaju. Vođenje monitoringa dnevnih aktivnosti pomaže u optimalnijoj preraspodjeli vremena, posebno kada se uvode relaksirajuće aktivnosti, za koje ljudi često vjeruju da nemaju vremena. Često je neophodno raditi i na razvoju kvalitetnijeg i zdravijeg načina provođenja slobodnog vremena, npr. smanjivanje količine vremena pasivno provedenog ispred TV-a, za računarom ili na mobitelu, a povećavanje količine vremena provedenog u šetnji ili drugim aktivnijim hobijima.
Značaj socijalne podrške
Socijalna podrška je važan faktor u procesu prihvatanja dijagnoze i promjeni životnih navika i stilova. Osoba sa hipertenzijom, posebno kada se radi o djetetu, će lakše promijeniti svoj način života ukoliko ga i porodica promijeni (prvenstveno ishranu i način provođenja slobodnog vremena). Također, bilo da se radi o odrasloj osobi ili djetetu, ponašanje okoline treba da je u skladu sa zdravim aspektima osobe, a ne da tretira osobu kao bolesnu i slabu. Identifikacija sa zdravim aspektima sebe, svojim sposobnostima i snagama, je ključna da se i pored hipertenzije vodi zdrav i kvalitetan život, te da se očuva mentalno zdravlje. Kontinuiran rad na vlastitim kvalitetama, njihovom otkrivanju i svjesnosti o njima, u velikoj mjeri korelira sa osjećajem životnog zadovoljstva.
Redukcija stresa
Dugotrajna izloženost stresu je odavno prepoznata kao jedan od glavnih “krivaca” za razvoj hroničnih bolesti. Nauka se zadnjih godina aktivno bavi otkrivanjem mehanizama, odnosno načina na koje lučenje hormona stresa utiče na organske sisteme. Kod osoba sa hipertenzijom, redovna i dugotrajna izloženost stresu (npr. hronični problemi u porodici ili na poslu), posebno u kombinaciji sa nezdravim životnim navikama i biološkim faktorima, može dovesti do češćih hipertenzivnih kriza i otežati regulaciju krvnog pritiska i pored propisane terapije. Iako je stres normalna životna pojava i često se ne može izbjeći, negativan uticaj na organske sisteme i mentalno zdravlje se može smanjiti. Stres može biti izazvan objektivnim životnim okolnostima, ali je mnogo češće produkt našeg subjektivnog doživljavanja različitih situacija, kada dolazi do prekomjernog reagovanja. Ukoliko su stresne životne situacije objektivne i trenutno se ne mogu promijeniti, njihov uticaj se ipak može smanjiti učenjem tehnika za redukciju stresa. Tehnike disanja, yoga i mindfulness tehnike, kada se savladaju, mogu se efikasno koristiti u periodima pojačanog stresa. Kod osoba sa hipertenzijom, ove tehnike su se pokazale efikasnima u redukciji fiziološkog odgovora na stres i regulaciji povišenog krvnog pritiska usljed stresa. Prepoznavanje nezdravih mentalnih navika i obrazaca (npr. često mentalno bavljenje brigama čak i u situacijama koje bi trebale biti relaksirajuće) i njihova promjena su od velike pomoći u redukciji stresa.
Prilagodba na život sa hipertenzijom može biti izazovan proces. Usvajanje nekih jednostavnih psiholoških tehnika za redukciju stresa i promjenu životnih navika mogu biti od velike pomoći u očuvanju kvalitete života i mentalnog zdravlja, kao i u sprječavanju razvoja zdravstvenih komplikacija.
