Oboljenje izazvano aktuelnim korona virusom SARS-CoV-2 se naziva COVID-19, u prevodu “Koronavirusno oboljenje 2019”. Većina zaraženih ovim korona virusom doživjet će blagu do umjerenu respiratornu bolest i oporaviti se bez posebnog liječenja. Stariji ljudi i oni sa bolestima poput kardiovaskularnih, dijabetesa, kronične respiratorne bolesti i raka imaju veću vjerojatnost da će razviti ozbiljnu bolest, a tek relativno mali broj razvija smrtni ishod. Ipak su prije svega infekcioznost ali i smrtnost veće nego kod mnogih dosadašnjih epidemija, zbog čega se poduzimaju globalno dobro poznate mjere. Najbolji način za sprječavanje i usporavanje prijenosa je dobro informiranje o virusu, prepoznavanju bolesti koju uzrokuje i načinu širenja.
Kako se širi korona virus SARS-CoV-2?
Virus se širi kao kapljična infekcija – zrakom i dodirom uglavnom kapljicama sline ili iscjedakom iz nosa kada zaražena osoba kašlje ili kiše. Kapljice sa virusom dospijevaju putem usta, nosa i očiju u tijelo te osoba biva inficirana. Iz tog razloga je bitno ne dirati predio lica prljavim rukama. Korona virus je RNA strukture (postoje i DNA virusi). Period inkubacije je nepoznat, a opće prihvatljivo je 2 sedmice. U Kini je to po nekim izvorima bilo dvije sedmice, kasnije je bilo riječi i o 3 sedmice. Često se i nije moglo utvrtditi kad je neko inficiran. Osobe su mogle biti infektivne, a da nemaju simptome. Ovo vrijeme od infekcije, inkubacije do izliječenja i sticanja imuniteta još nije poznato. Do kad je neko opasan još nije utvrđeno jer osim pneumonije moguće su i gastroenteralne bolesti. Uglavnom približno, broj oboljelih se udvostučuje svake sedmice progresivno.
Nije sigurno koliko dugo preživljava na površinama, ali čini se da se ponaša poput ostalih koronavirusa. Studije ukazuju da koronavirusi (uključujući preliminarne podatke o oboljenju COVID-19) mogu ostati na površinama nekoliko sati ili do nekoliko dana. To može varirati u različitim uvjetima kao što su vrsta površine, temperatura ili vlažnost okoliša .
Dijagnoza korona virusa se postavlja na bazi nalaza mikrobioloških, biohemijskih i fizikalnih analiza. Ima i onih običnih simptomatskih nalaza kao što su temperatura, groznica, kašalj ali i suptilnih mikrobioloških i laboratorijskih analiza. Zvanična metoda je PCR – polimerase chain reaction, a drugi pokazatelji mogu biti: leukociti, limfociti, CRP, jetreni enzimi i drugi koji ukazuju na ovo oboljenje.
Zvanična metoda za dijagnosticiranje korona virusa je PCR – Polimerase Chain Reaction. Treba napomenuti da i testovi napravljeni na principu PCR-a mogu dati pogrešne ili djelimično ispravne rezultate ako nisu dobro pripremljeni.
I dalje postoji visok stupanj vjerovatnoće da će virus dobiti relativno veliki broj stanovništva, jedan dio neće ni primjetiti da su kontaminirani te normalno žive, drugi manji dio ( 20 do 30 %) će imati simptime i potražiti pomoć liječnika, a najmanji dio 4 do 6 % se hospitalizara u bolnici ili kod liječnika.
Faktori rizika
Postoje 3 faktora koji svrstavaju osobe u visokorizične grupe:
- Starosna dob – Hospitaliziraju se uglavnom starije osobe, a od tog pola do jedna trećina umire i uglavnom osobe sa oslabljenim imunitetom i sa prisutnim drugim oboljenjima.
- Visok SOFA-Indeks (vrijednost za utvrđivanje organske disfunkcije kod sepse)
- Koncentracija D-dimera iznad 1 µg/l (vrijednost pomoću koje se određuje razina zgrušavanja krvi)
Ostali faktori rizika su oboljenja poput dijabetesa, visokog krvnog pritiska i plućnih oboljenja jer SARS-CoV-2 napada prvenstveno pluća. Više obolijevaju muškarci od žena.
Stečeni, urođeni i kolektivni imunitet
Imunitet je sposobnost organizma za odbranu, koji se sastoji od sistema bioloških struktura i procesa u organizmu koji štiti od bolesti. Postoji urođeni i stečeni imunitet. Rađamo se sa imunitetom koji je nasljedan, a kod većine djece vrlo moćan. Drugi dio imuniteta razvija se tokom života. Da bi pravilno funkcionirao, imunološki sustav mora otkriti I biti konfrontiran sa širokim rasponom uzročnika oboljenja.
Virus napada naš organizam s vana, putem zraka ili dodira. Odbrambeni sistem, u cilju zaštite, odaziva se, čim prepozna nepoznatu tvar. Ovaj odaziv organizma ili imuni odgovor, posebno brzina odgovora, ovisi od stabilnosti i vitalnosti kompletnog odbrambenog sistema. Kao dio imunog odgovora na nepoznatog ili poznatog neprijatelja stanice imunog Sistema, kao što su B i T limfociti, stvaraju antitijela. Odbrambene stanice koje se zovu makrofage (posebni leukociti) se bore protiv virusa.
Kad je u pitanju stečeni imunitet onda u organizmu postoje i stanice koje pamte nastale promjene i veoma brzo prepoznaju “već viđenog neprijatelja“.
Kolektivni imunitet se stiče obolijevanjem (primjer Engleske) ili vakcinacijom. Računalo se da ako 60 % populacije obole stiče se kolektivni imunitet prirodnim putem. Drugi način je vakcinacija, koja u sadašnjim uvjetima ne postoji za corona virus.
Reinfekcija ili ponovna pojava istog virusa teoretski i praktično skoro da nije moguća. U krvi postoje i B limfociti – memorijske ćelije koje dugoročno pamte već viđene uzročnike oboljenja, te je opasnost od ponovnog oboljenja od istog virusa minimalna. Međutim virusi poput corone ili influence mogu mutirati u toj mjeri da ih imuni sistem ne prepozna kao staru opasnost što im omogućava reinfekciju u mutiranom (novom) obliku. Virusi ostavljaju posljedice na organizam ali u većini slučajeva ovaj efekat nije vrlo izvjesan.
Reinfekcija ili ponovna pojava istog virusa teoretski i praktično skoro da nije moguća.
Lijekovi i Covid-19
Za Covid-19 trenutno nema oficijelno priznatog lijeka koji je u stanju otkloniti ovo oboljenje. Za sada je najpreporučljivija prevencija i to na bazi izolacije, higijene, sanitacije i dezinfekcije.
Virusi djeluju na razini unutarnjosti stanice, pa je to i razlog da praktički za njih nema univerzalnog lijeka. Lijekovi koji su u upotrebi najčesće imaju visoke nuspojave, a primjenjuju se samo u teškim stanjima i uz liječnički nadzor.
Univerizalni lijek za sve viruse ne postoji, ali za pojedine viruse postoje lijekovi. Jedan od lijekova koji se koristi u liječenju bolesti uzrokavih virusima je interferon, koji je dio sastavni našeg imunološkog sustava. Kada su virusi prisutni tijelo proizvodi ovaj hormon. Djeluje tako što zaustavlja razmnožavanje virusa ubijanjem zaražene stanice i njezinih bliskih susjeda. Unutar stanica nalaze se enzimi koji uništavaju RNK (ribonukleinsku kiselinu – sastavni dio genetskog materijala) virusa.
Jedan od mogućih načina liječenja je i upotreba imunoglobulina iz plazme pacijenata koji su preboljeli virus.
Najbolja poznata prevencija je cjepljenje. U ovom trenutku nema specifičnih cjepiva ili metoda liječenja za COVID-19. Međutim, postoji mnogo kliničkih ispitivanja koja su u toku kako bi se procijenile moguće metode liječenja. Hlorokin je lijek koji se primjenjuje u težim stanjima i samo uz liječnički nadzor zbog nus pojava. FDA (američki zavod za hranu i lijekove) ga je nedavno odobrio za liječenje.
Postoji i Oseltamivir (Tamiflu) koji se ne može koristiti u ovom slučaju. To je lijek protiv gripe koji usporava širenje virusa između stanica u tijelu onemogućavajući kemijsku vezu virusa sa stanicom-domaćinom. Lijek se prodaje u kapsulama i kao suspenzija. Koristi se za liječenje i sprječavanje Influenca virusa. Primjena Sumameda koja je predložena, je samo uz vrlo strogi liječnički nadzor. Paracetamol se koristi također uz liječnički nadzor.
Ni jedan lijek nije preporučeno koristiti samostalno.
Mjere zaštite u cilju suzbijanja širenja korona virusa SARS-CoV-2
Kinezi su još malo pobijedili virus, a glavni lijek je bila izolacija. Najeftinije je učiti na tuđem iskustvu. Procedura iz Kine se ponavlja, samo malo jače u EU zemljama, a i kod nas. Vjerovatno virus i mutira. Malo smo naučili ili smo malo i znali.Sadašnje mjere koje se sprovode ( izolacija, dezinfekcija, sanitacija) su odlične jer će vremenski razvući ili usporiti brzinu širenja i izloženost.
Kod nepoznatih situacija poznavanje teorije i prakse upravljanja u kriznim situacijama je od esencijalnog značaja. Poznavanje tehnika analize rizika kao instrumenta upravljanja krizom su u ovim momentima odlučujuče u spasavanju života. Analiza rizika se sastoji od: procjene rizika, upravljanja rizikom i informiranja o riziku. Procjena rizika obuhvata: identifikaciju – prepoznavanje opasnosti (u ovom slučaju corona virus), karakterizaciju opasnosti ( rizik od smrtnosti) i procjenu izloženosti. Kod nas je najveći rizik ulazak nosioca zaraze preko granice (dnevno prelazi granice više hiljada i oni su nosioci zaraze), a širenje je najlakše u bolnici jer su to osobe sa najnižom otpornošću, te najlakše umiru, što nažalost pokazuju podaci Padova, Milano, Zagreb, Mostar itd. U Kini je počelo od bolnice i liječnika, a evo i na našim prostorima.
Zaštitite sebe i druge od infekcije tako što sprovodite mjere IZOLACIJE, DEZINFEKCIJE, SANITACIJE.
Mjere koje se sada sprovode, definitivno su neophodne i moraju se poštovati da ne bismo druge ugrozili.
Podrška liječenju, izolacija, sanitacija i dezinfekcija i druge mjere
Ako se bolest dobije za ovaj virus oficijelno priznatog lijeka nema. Intaktan imunološki sustav je u tom cilju najjača odbrambena linija (pogledajte članak sa preporukama i intervju). Najbolje mjere prevencije su izolacija, sanitacija i dezinfekcija. Ovlaživanje zraka je također efikasna metoda jer omogućava aktivnost mucina i djelovanje prirodnih barijernih svojstava sluzokože usta i nosa. Redovito zračiti prostorije kako bi vlažni zrak ulazio s vana. Kuhati, da pomalo stalno nešto isparava, te sušiti veš na radijatoru. Stalno provjeravati da usta ne budu suha. Sastojci u ustima su mucin i lizozim koji djeluju antivirusno.
Korištenje respiratornih maski je također preporučljivo zavisno od okolnosti i vrste maske koju koristite (pogledajte više o maskama ovdje).
Osim toga, lekcija liječenja se može učiti i iz prošlosti, kako se radilo kod rizične i opasne gripe još iz 1918. godine. Kombinacija svježeg zraka i sunčeve svjetlosti umanjila je smrtnost među pacijentima 1918. godine, kao i infekcije među medicinskim osobljem. Za to postoji znanstveno utemeljenje. Istraživanja pokazuju da je vanjski zrak prirodno dezinficijens. Svježi zrak može ubiti virus obične gripe i druge štetne mikrobe. Jednako tako, sunčevo svjetlo je germicidno i sada postoje dokazi da može ubiti virus gripe.
