Diabetes mellitus je metabolička bolest multiple etiologije koja se karakteriše hroničnom hiperglikemijom sa promjenama u metabolizmu ugljikohidrata, lipida i proteina koje nastaju kao posljedica defekta inzulinske sekrecije, inzulinske akcije ili njihove kombinacije. Prevalenca u svijetu je 8,8%, a smatra se da u ovom trenutku boluje oko 415 miliona ljudi. Svaka jedanaesta osoba ima dijabetes od čega je samo svaka druga svjesna da ima bolest.
Diabetes mellitus ( šećerna bolest ) – podjela
Prema patogenezi razlikuju se: dijabetes tipa 1 (nastaje zbog autoimune destrukcije β-ćelija pankreasa i obično dovodi do apsolutnog nedostatka inzulina), dijabetes tipa 2 (nastaje zbog progresivnog gubitka sekrecije inzulina u β-ćelijama često na terenu inzulinske rezistencije), gestacijski dijabetes melitus (dijabetes dijagnostikovan u drugom ili trećem trimestru trudnoće, koji nije bio prisutan prije trudnoće) i specifične vrste dijabetesa zbog drugih uzroka, npr. monogenetski sindromi dijabetesa (kao što su neonatalni dijabetes i dijabetes odraslih kod mladih), bolesti egzokrinog pankreasa u sklopu cistične fibroze, lijekovima ili hemijski izazvan dijabetes (kao što je upotreba glukokortikoida, lijekovi za liječenje HIV/AIDS-a, ili nakon transplantacije organa).
Depresija – simptomi i podjela
Depresija spada u poremećaje raspoloženja. Osnovni simptomi bolesti su:
- depresivno raspoloženje i
- gubitak interesa za aktivnosti koje su do tada bile važne.
Prema nekim autorima spominje se i treći simptom, a to je gubitak užitka ili anhedonija.
Da bi se moglo govoriti o depresivnoj epizodi tegobe moraju trajati najmanje dvije sedmice. Uz osnovne simptome mogu biti prisutni i pridruženi simptomi kao što su: gubitak energije, gubitak apetita uz mršavljenje ili povećanje apetita uz debljanje, poremećaji spavanja, dekoncentracija, bespomoćnost, osjećaj krivnje i bezvrijednosti, te suicidalno razmišljanje uz pokušaj suicida.
Broj pridruženih simptoma određuje težinu depresivne epizode, pa tako razlikujemo:
- blagu depresiju (jedan ili oba osnovna simptoma, uz jedan ili dva pridružena),
- srednje tešku depresiju (oba osnovna simptoma i tri do četiri pridružena) i
- tešku depresiju (oba osnovna i svi pridruženi simptomi, ili snažna suicidalna razmišljanja i pokušaji suicida).
Depresija je češća kod tjelesno bolesnih u odnosu na tjelesno zdrave, a žene su naročito vulnerabilne i njihov rizik oboljevanja duplo je veći u odnosu na muškarce.
Dijabetes i stres
Učinci akutnog stresa obično su privremeni i dovode do privremenenog povišenja glukoze u krvi (glikemije). Međutim, ako je osoba redovito izložena stresu, nivo adrenalina i kortizola (glavni hormon stresa) dovode do vazokonstrikcije, tahikardije i dugotrajnog povišenja glikemije, dakle doprinose nastanku hipertenzije i dijabetesa.
Stres u dijabetesu je negativna psihološka reakcija vezana za emocionalno opterećenje tretmanom zahtjevne hronične bolesti.
Stres također može dovesti do nezdravih navika kao što su loša prehrana, upotreba alkohola ili pušenje kod zdravih, ali i kod osoba oboljelih od dijabetesa. Negativne emocije, uključujući stres, stvaraju potencijal za prejedanje. Pojam emocionalnog konzumera hrane podrazumijeva osobu koja hranu zloupotrebljava u cilju psihičkog rasterećenja. Takve osobe ne prave razliku između gladi i negativnih emocija i zapravo se “tješe” hranom. To doprinosi lošijem kvalitetu prehrane, posezanjem za “brzom” hranom i uzimanja neplaniranih obroka, a time i lošijom regulacijom nivoa glukoze u krvi sa posljedično slabijom regulacijom dijabetesa i komplikacija bolesti.
Kontrolišite hronični stres uz pomoć fizičke aktivnosti, kvalitetnog sna i pravilne prehrane.
Dijabetes i nesanica
Nesanica spada u poremećaje spavanja, a podrazumijeva poteškoće u iniciranju i održavanju sna.
U osoba oboljelih od dijabetesa nesanica je česta pojava. Mnoge studije dokazale su da postoji poremećaj spavanja kod više od 50% oboljelih od dijabetesa. Nesanica je povezana sa kardiometaboličkim promjenama kao što su hipertenzija i rezistencija na inzulin, čime se objašnjava lošija regulacija dijabetesa kod osoba sa nesanicom. Kratak san doprinosi povišenju grelina koji pobuđuje apetit i smanjenju leptina koji regulira apetit, te na taj način uzrokuje osjećaj gladi sa povećanjem unosa hrane, što rezultira povećanju tjelesne mase naročito kod muškaraca.
Povedite računa o urednom spavanju. Dokazano je da manjak sna ili isprekidan san mogu uticati na pojavu dijabetesa.
Cirkadijalnim ritmom nazivamo biološki dnevno/noćni ritam na koji je naviknuto naše tijelo.
Izlaganje vještačkom svjetlu noću, noćno konzumiranje hrane, nepravilni rasporedi spavanja i buđenja, putovanje između različitih vremenskih zona su faktori odgovorni za nepravilan cirkadijalni ritam. Neusklađenost cirkadijalnog ritma utiče na homeostazu glukoze i važan je faktor u nastanku inzulinske rezistencije, a time i dijabetesa tipa 2.
Dijabetes i depresija
Dijabetes je značajan rizični faktor za razvoj depresije. U osoba oboljelih od dijabetesa, depresivne tegobe su dvostruko češće nego u opštoj populaciji, a čak 11% osoba sa dijabetesom oboljeće od velike depresivne epizode.
Razvoj depresije u oboljelih od dijabetesa prvenstveno je posljedica dugogodišnjeg nekontroliranog ili neadekvatno liječenog dijabetesa, a što za posljedicu ima povećan broj komplikacija primarne bolesti. Depresivna simptomatika je češća kod oboljelih sa mikro- i makrovaskularnim komplikacijama, kao što su dijabetičko stopalo i erektilna disfunkcija.
Vjerojatnost da razviju depresiju u dijabetičkih je bolesnika, u usporedbi s fizički zdravim pojedincima, veća za 24%. Veći broj, čak 31% dijabetičkih bolesnika iskazuje depresivne simptome koji se, iako ne dosežu kriterije za kliničku dijagnozu, nepovoljno odražavaju na ličnu dobrobit pojedinca i samozbrinjavanje dijabetesa.
Svijest o postojanju bolesti koja zahtijeva ograničenja u ponašanju i svijest o komplikacijama dijabetesa, uz izostanak socijalne potpore, osnovni su generator razvoja depresivnog raspoloženja.
Pacijenti oboljeli od depresije imaju 65% povećan rizik da će oboljeti od dijabetesa. Komplikacije dijabetesa su češće i intenzivnije u oboljelih od depresivnih poremećaja.
Kada simptomatika depresivnih tegoba zahtijeva medikamentozno liječenje najčešče se koriste inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRIs).
Preporuke
- Neophodno je paralelno liječiti depresivne tegoba kod pacijenata oboljelih od dijabetesa što može poboljšati njihovu kvalitetu života, jer depresivno raspoloženje sa sobom nosi i slabije pridržavanje dijetetskog režima, kao i provođenje redovnije fizičke aktivnosti
- Ukoliko imate dijabetes napravite screening za depresiju, ukoliko imate depresiju napravite screening za dijabetes
Autor: Dr. med. Nejra Hodžić, magistar nutricionizma
IZVOR:
- magistarski rad pod nazivom “Prehrambene i životne navike žena oboljelih od dijabetesa tipa 2 sa depresivnim tegobama”
