Za razliku od straha koji je uzrokovan konkretnom prijetnjom ili opasnošću, anksioznost je za pogođenu osobu osjećaj koji sama ne umije definisati a koji se očituje kroz tjeskobu, brigu, napetost, unutarnje nemire, stres pa i panična stanja straha od nečega nejasnog, skrivenog u ljudima, čega nismo svjesni. Anksioznost se odražava i na psihičkom i na tjelesnom nivou, a posljedicama su pogođeni kako sama osoba tako i njen bliži krug ljudi.
Utjecaj anksioznosti na osobu i njene bližnje
Anksiozni poremećaji su česti u psihoterapijskim ordinacijama, možda i najčešći. Nekada znaju zahvatiti užu oblast osobnog života anksiozne osobe, a nekada zahvate skoro sve sfere. Anksiozne osobe se obično kreću u pratnji bliskih osoba, ne usuđuju se voziti sami, rijetko ostaju sami u kući. Općenito traže bliskost druge/drugih osoba. Nakon nekog vremena mogu dosaditi bliskim osobama jer posežu uvijek za istim temama konverzacije: uvijek pričaju o svojim strahovima. Skoro su ljepljivi za te teme. Aktivno i pasivno traže podršku od bliskih osoba. Bliske osobe im i daju poršku, hrabre ih, ali često takve strategije ne pomažu. Kako se takva drama odvija kontinuirano, što na kraju dovede do emocionalne iscrpljenosti pomagača koji više ne znaju šta uraditi. Savjeti koje daju se odbijaju od anksiozne osobe. Često pomagači pređu crtu pomagača pa postanu progonioci sa rečenicama „sve je to u tvojoj glavi“, „razbudi se više“, „samo odluči i riješiti ćeš to“ i slično. Anksioznost pogađa kako samu osobu tako i njoj blizak krug ljudi.
Šta je to anksioznost
Anksioznost je poremećaj u čijoj osnovi je predviđanje da će su u bližoj ili daljoj budućnosti desiti nešto strašno i opasno. Takvo predviđanje proizvodi niz tjelesnih, emocionalnih, misaonih i ponašajnih reakcija. Iako se anksioznost često poistovjećuje sa strahom to nije potpuno tako. Strah jeste dio anksioznih emocionalnih reakcija, ali nije jedini sastojak anksioznosti. Ono što je specifično za anksioznost jeste da osoba ne zna zbog čega ima baš takav strah. Ili je sam strah i za tu osobu neracionalan, ali nema mehanizama kojima bi okončala takvo stanje.
Simptomi anksioznosti
Na misaonom nivou se dešavaju negativni ishodi, crne i katastrofične misli. Na emocionalnom nivou imamo strah, strepnju, brige, tjeskobnost kao i depresivna raspoloženja. Na tjelesnom nivou osoba ne može doći do daha, plitko diše, osjeća pritisak na prsima, može imati glabovolje, lupanja srca, znojenje dlanova, osjećaj trnjenja, i sl. Na ponašajnom nivou mijenja svoje uobičajeno ponašanje. Izbjegava javna mjesta, šoping centre, mjesta gdje ima puno osoba, mjesta sa puno mirisa, prevelikog prostora. Izbjegava izlaske. Vremenom anksioznost može prerasti u panične napade (pogledaj više ovdje). Kako anksiozne osobe imaju strah od određenih objekata ili situacija često koriste strategije izbjegavanja istih. Taktike izbjegavanja mogu samo privremeno smanjiti anksioznost. Anksioznost se javlja često kod senzibilnih osoba, a dva puta više kod žena nego kod muškaraca. Često se anksiozni poremećaji razviju u djetinjstvu a u kasnijoj dobi se pokrenu nekim okidačem (filmom u kojem se javlja objekt straha, stresnom situacijom, i slično).
Vrste anksioznosti
Postoji više vrsta anksioznosti i ovom prilikom ćemo ih pobrojati prema novijoj klasifikaciji mentalnih poremećaja „DSM-5“.
Separacijski anksiozni poremećaj se javlja najčešće kod djece a karakterišu ga strah od separacije, odvajanja od osobe/a kojoj je dijete privrženo.
Selektivni mutizam se također javlja često kod djece a karakteriše ga smanjenje govora, pa do potpune šutnje djeteta u socijalnim situacijama.
Specifične fobije su poremećaji iz kruga anksioznosti u kojima je osoba vezala strah za neki specifični objekat ili situaciju (uz životinje, okolinu, krv, injekcije, ozljede, određene situacije i slično).
Socijalna fobija je vezana za socijalne situacije i interakcije a specifično u njima se javlja strepnja od mogućnosti izlaganja procjenjivanju od strane drugih osoba.
Panični napadi su neočekivana pojava intenzivnog straha ili nelagode. Nastaje jako brzo i javljaju se intenzivne tjelesne senzacije.
Agorafobija je strah od izloženosti javnom transportu, otvorenom prostoru, boravku u zatvorenim prostorima, gužvi, i slično.
Generalizirani anksiozni poremećaj je trajna anksioznosti koja zahvata širok krug aktivnosti ili skoro sve aktivnosti osobe.
Tu su i anksiozni poremećaji prouzročeni uzimanjem psihoaktivnih supstanci kao i anksioznosti zbog promjene zdravstvenog stanja.
Tretman / liječenje
Anksiozni poremećaji obično dulje vremena bivaju neprimjećeni i razvijaju se do momenta dok osoba ne potraži pomoć (bilo zbog vlastite odluke bilo zbog pritiska bliskih osoba). Kod intenzivnih simptoma potrebna je medikamentna intervencija kako bi se tjelesni i emocionalni aspekti anksioznosti doveli u stanje niže pobuđenosti. Nakon toga se uvodi psihoterapija koja, u zavisnosti od modaliteta kojim se terapeut služi, ima za cilj utvrditi uzroke nastanka i razriješiti ih, raditi na okidačima u sadašnjosti te prihvatanju budućnosti.
U narednom tekstu ćemo detaljnije opisati tri najintenzivnije vrste straha koji se vremenom razvijaju kod anksioznih osoba.
