Direktna posljedica zatvaranja, izolacije, smanjenog ili nikakvog druženje sa vršnjacima i pojačana izloženost ekranima, mobitelima, televiziji i tabletima dovodi do značajnih emocionalnih problema kod djece i adolescenata. Pretjerano korištenje ekrana – televizije, interneta, mobitela i sl. dovodi do ploblema u pažnji i koncentraciji, smanjivanju interesa za fizičke aktivnosti, pasivnosti, nemarnosti i nemogućnosti kontrolisanja emocija.
U vremenu online nastave životi djece privremeno su svedeni na njihove domove i internet. Važno je da se omogući djeci bezbjednost na internetu pomoću poboljšanih bezbjedonosnih funkcija i novih alata.
Posebno zabrinjavajuće je nasilje kojem mogu biti izložena djeca koja koriste društvene mreže. U svijetu je ova vrsta nasilja poznata pod nazivom cyberbullying.
Nasilje na društvenim mrežama (cyberbullying) dovodi do značajnih emocionalnih, psiholoških i tjelesnih posljedica.
Djeca koja su žrtve nasilja na društvenim mrežama mogu osjetiti tjeskobu, strah, depresiju i razviti nisko samopoštovanje. Djeca također mogu imati i fizičke simptome, probleme s mentalnim zdravljem i probleme sa učenjem.
Postoje određene sličnosti između svakodnevnog nasilja i nasilja na društvenim mrežama (cyberbullying-a), ali i pored toga su efekti koje proizvodi nasilje na društvenim mrežama značajno opasniji od svakodnevnog nasilja kojem mogu biti izložena djeca.
Svakodnevno nasilje često je ograničeno na školu i poznate osobe, dok se nasilje preko interneta može dogoditi u bilo koje doba dana i noći, i osobe koje vrše nasilje često su anonimne.
Kontekst u kojem se vrši nasilje može utjecati na težinu posljedica. Na primjer, jedno je istraživanje pokazalo da su slike na društvenim mrežama i tekstovi štetniji od uznemiravanja primljenog putem tekstovnih poruka ili telefonskih poziva.
Emocionalni i mentalni utjecaji nasilja na društvenim mrežama
Nasilje preko društvenih mreža predstavlja značajan izvor stresa za mladu osobu i djeca koja prijavljuju da su žrtve nasilja, često prijavljuju da imaju i simptome stresa.
Osim što se osjećaju uznemireno, mogu se osjećati i posramljeno, povrijeđeno, pa čak i strahovati za svoju sigurnost. Djeca često krive sebe za nasilje koje doživljavaju na društvenim mrežama.
Kad se dogodi nasilje na društvenim mrežama, kao što su npr. vrijeđajući postovi, postavljene poruke ili tekstovi mogu se dijeliti s dosta korisnika i sama činjenica da je dosta osoba upoznato sa nasiljem može dovesti do osjećaja poniženja za dijete.
Djeca koja su žrtve nasilja na društvenim mrežama mogu izgubiti interesovanje za školske aktivnosti, i često zbog gubitka interesovanja imaju i lošije ocjene u školi. Kao rezultat toga, oni često imaju više izostanaka sa nastave od djece koja nisu zlostavljana, i često izostaju sa nastave kako bi izbjegli suočavanje sa zlostavljačima u školi.
Kada se dogodi nasilje preko društvenih mreža, roditeljima ponekad preporučuju isključivanje računara, interneta ili mobitela. Za djecu korištenje ovih uređaja smatra se najvažnijim načinom komunikacije s drugima. Isključivanje često znači prekid veze s njihovim svijetom, što ih može učiniti usamljenijima i dovesti do depresivnih simptoma.
Ponekad djeca koja su na meti možda ne znaju ko vrši nasilje, i pored činjenice da neki zlostavljači na društvenim mrežama biraju djecu koju poznaju i nemaju problema s otkrivanjem ličnog identiteta.
Kada je prisutno nasilje preko društvenih mreža, djeca se mogu odnositi prema svijetu oko sebe drugačije od ostalih. Za mnoge se život može osjećati beznačajno i besmisleno.
Procjenjuje se da oko 93% djece koja su žrtve nasilja na društvenim mrežama prijavljuju osjećaje tuge, nemoći i beznađa.
Nasilje preko društvenih mreža, često ostavlja posljedice na samopouzdanje kod djece i samopoštovanje.
U nekim slučajevima djeca mogu ili odustati od škole ili izgubiti interes za nastavak školovanja nakon osnovne ili srednje škole.
Djeca koja su zlostavljana na društvenim mrežama, mogu pokazati iste promjene u ponašanju kao i djeca koja su svakodnevno zlostavljana. Na primjer, pokazuju gubitak interesa za aktivnosti i skrivaju svoja ponašanja.
Kako možemo spriječiti nasilje na društvenim mrežama i pomoći djeci
Ako je vaše dijete zlostavljano na društvenim mrežama, važno je pomoći djetetu i preduzeti aktivnosti sa ciljem prestanka nasilja. To može značiti prijavljivanje internetskog nasilja firmama na društvenim mrežama, školskim službenicima, pa čak i policiji. Obavezno učinite šta možete kako biste okončali nasilje, uključujući upoznavanje sa zakonima koji sprečavanju nasilje na internetu.
U međuvremenu, nemojte odbacivati osjećaje svog djeteta, i svakodnevno razgovarajte s njima i potražite pomoć psihologa, ako primijetite promjene u raspoloženju i ponašanju.
Potrebno je da škole obezbijede djeci i roditeljima stalni pristup savjetodavnim uslugama, kao što su npr. razgovori sa osobama u stručnim službama škola i stručnjacima za mentalno zdravlje. Važno je da roditelji osiguraju da uređaji koje koriste djeca imaju najnovija ažuriranja softvera i antivirusne programe.
Roditelji vodite otvoren dijalog s djecom, o tome kako i s kim komuniciraju na društvenim mrežama; obavezno sarađujte s djecom na uspostavljanju pravila o tome kako, kada i gdje se može koristiti internet; uvijek budite oprezni da možete da primjetite uznemirenost kod djece koji se mogu pojaviti zbog online aktivnosti i nasilja.
Literatura:
- https://www.apa.org/news/press/releases/2011/08/social-kids
- https://www.yourbasin.com/news/how-social-media-impacts-childrens-mental-health/
- https://www.unicef.org/bih/topics/nasilje-nad-djecom
